U očekivanju posebnog gosta

– četrdeset mjeseci rada za trenutak koji se pamti, poseban gost na posebnoj svečanosti u Maljevcu, najveći alem uskoro na vrhu munare

Posebni dani dugo se grade

Ima dana koji u kalendaru izgledaju sasvim obično, a zajednica ih dugo očekuje. Njihova važnost ne počinje dolaskom gostiju, govorima ni fotografijama, nego svime što im je prethodilo. Veliki događaji najčešće su samo vidljivi trenutak mnogo duljeg puta. Sportaš nekoliko minuta stoji na pobjedničkom postolju, a iza toga su godine treninga. Student nekoliko trenutaka drži diplomu u rukama, a iza nje su godine učenja, ispita i odricanja. Obitelj useli u kuću jednoga dana, premda ju je možda gradila dugi niz godina. Tako je i sa zajednicama. Postoje trenuci u kojima se odjednom vidi ono što se dugo stvaralo bez velike pozornosti. Vrijednost posebnoga dana često se može razumjeti tek kada znamo koliko je običnih dana bilo potrebno da do njega dođemo. Takvi trenuci ne nastaju preko noći – oni sazrijevaju zajedno s ljudima koji ih strpljivo grade.

Vrijeme u kojem je teško čekati

Živimo u vremenu brzih rezultata. Naručimo nešto i pratimo gdje se paket nalazi. Pošaljemo poruku i očekujemo odgovor gotovo odmah. Otvorimo stranicu i ako se ne učita za nekoliko sekundi, postajemo nestrpljivi. Čak se i uspjeh sve češće predstavlja kao nešto što se može postići brzo, gotovo preko noći. Ali ozbiljne stvari još uvijek ne poznaju prečace. Dijete ne odraste preko noći, povjerenje se ne izgradi jednim razgovorom, znanje ne nastaje jednim pročitanim tekstom, a zajednica ne postaje snažna nakon jednoga uspješnog događaja. Za sve što vrijedi potrebno je vrijeme. Potrebni su ljudi koji mogu podnijeti razdoblje kada rezultat još nije potpuno vidljiv. Možda je sposobnost dugoga čekanja uz neprestani rad jedna od najpodcjenjenijih vrijednosti našega vremena.

Gost dolazi među ljude

Poseban gost može posjetiti veliki grad, poznatu instituciju ili mjesto o kojemu se mnogo govori. No veličina susreta ne određuje se samo titulom gosta niti veličinom mjesta u koje dolazi. Važno je i ono što će ondje zateći. Kada nekoga dočekujemo, zapravo mu predstavljamo sebe: način na koji razgovaramo, kako se odnosimo jedni prema drugima, što smo napravili i kakvu budućnost zamišljamo. Najbolja prezentacija neke zajednice nije savršeno pripremljen govor, nego ono što gost može vidjeti vlastitim očima. Uspjeh je kada ne treba mnogo objašnjavati jer iza riječi stoje ljudi i rezultati. Tada posjet prestaje biti samo protokolarni događaj. Postaje susret različitih iskustava, mogućnosti i pogleda. A nikada unaprijed ne znamo što jedan dobar susret može pokrenuti.

Mala mjesta postanu velike adrese

Na kartama svijeta postoje milijunski gradovi, središta moći, velike institucije i mjesta čija imena svi poznaju. Pored njih postoje točke koje bi čovjek lako mogao prijeći prstom preko karte, a da ih i ne primijeti. Ipak, važnost mjesta ne određuje uvijek broj stanovnika. Ponekad malo mjesto postane važno zato što se u njemu događa nešto vrijedno pozornosti. Ljudi počnu dolaziti, pitati, gledati, upoznavati i prenositi priču dalje. Tada geografija dobiva novo značenje. Posebno je to zanimljivo na granici, prostoru koji već po svojoj prirodi nije zatvoren u sebe. Ovdje se susreću države, jezici, putnici, navike i različiti životni putevi. Granica koja je nekada bila doživljavana prvenstveno kao mjesto prolaska može postati i mjesto dolaska. Velika adresa ne mora uvijek imati veliki broj stanovnika – ponekad je dovoljna velika priča.

Četrdeset mjeseci stane u jedan trenutak

U Maljevcu ovih dana upravo živimo jedno takvo iščekivanje. Prvoga rujna navršilo se točno 40 mjeseci izgradnje Islamskog centra, a alemi su postavljeni na sve završene kupole. Iza toga nisu samo beton, željezo, drvo i lim. Iza toga su ljudi, vakifi, volonteri, majstori, džematlije, prijatelji i tisuće malih odluka da se nastavi onda kada je bilo lakše stati. Projekt je odavno prerastao pitanje same građevine; postao je priča o zajedništvu, ustrajnosti i sposobnosti jedne male sredine da oko velike ideje okupi ljude iz različitih krajeva. Zato ono što nas očekuje nije samo još jedan građevinski zahvat. Kada se najveći alem bude podizao prema vrhu munare, s njim će simbolično biti podignuto i četrdeset mjeseci jedne zajedničke priče.

U utorak će Maljevac biti mjesto susreta

Pred nama je utorak kojemu se posebno radujemo. Na svečanosti postavljanja alema na munaru očekujemo posebnoga gosta, naše džematlije, prijatelje i ljude koji su na različite načine pratili ovaj put. Tko je gost i odakle dolazi, neka još kratko ostane dio iščekivanja. Važnije od imena jest ono zbog čega će doći: u malo mjesto na hrvatskoj granici, među ljude koji već više od tri godine vlastitim mogućnostima, upornošću i zajedništvom pretvaraju projekt u stvarnost. Maljevac je tijekom gradnje već postao mjesto brojnih susreta s ljudima i predstavnicima institucija, a svaki takav susret otvara mogućnost da se ova priča vidi iz nove perspektive. Ne treba unaprijed određivati što jedan posjet mora donijeti. Dovoljno je otvoriti vrata, pokazati što je učinjeno i pustiti da djela govore.

Alem visoko, priča među ljudima

Kada alem zauzme svoje mjesto na munari, bit će vidljiv izdaleka. Vidjet će ga putnik koji ulazi u Hrvatsku, čovjek koji odlazi prema Bosni i Hercegovini, džematlija koji svakodnevno prolazi cestom i dijete koje će jednoga dana možda samo iz priča znati kako je Islamski centar nastajao. Ali najveća vrijednost toga trenutka neće biti u metrima visine. Bit će u spoznaji da smo do njega stigli zajedno. Poseban gost otići će svojim putem, svečanost će završiti, fotografije će ostati, a gradnja će se nastaviti. Pred nama će i dalje biti poslovi, potrebe i novi izazovi. Ipak, postoje trenuci koje zajednica treba znati prepoznati i sačuvati jer joj pokazuju koliko je daleko stigla. U utorak nećemo samo podizati alem na munaru – podignut ćemo pogled prema onome što smo nekada zamišljali, a danas svojim očima gledamo kako postaje stvarnost.

Nakon 40 mjeseci gradnje Maljevac očekuje posebnoga gosta i trenutak kada će najveći alem biti podignut na munaru Islamskog centra – kao vidljivi znak jednoga velikog zajedničkog puta.