Samo nemoj da obraz izgori
– kad sunce otkrije ono što nosimo u sebi, obraz se čuva djelima, a ne riječima, najveća pobjeda je vratiti se kući čista obraza

Innehu min Sulejmane ve innehu
Ono je od Sulejmana i ono glasi
Bismillahir-Rahmanir-Rahim
U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog
Ljeto otkriva više od vremenske prognoze
Ljeto uvijek nešto razotkrije. Sunce postane jače, dani dulji, putovanja češća, a ljudi više vremena provode jedni s drugima. Okuplja se obitelj, obilazi se rodbina, traži se hlad, planira odmor i puni duša nakon mjeseci rada. Istodobno, priroda šalje upozorenja. Rijeke imaju sve niži vodostaj, izvori presušuju, zemlja puca od žege, a požari gutaju šume i polja. Dovoljna je jedna iskra da nestane ono što je raslo desetljećima. Sve nas to podsjeća koliko je život krhak i koliko je odgovornost svakoga od nas važna. Ipak, postoji jedna opasnost koja je veća od svake ljetne žege. Nije to opečena koža, nego izgorio obraz. Sunce može ostaviti trag na tijelu, ali nepoštenje, izdaja i sram ostavljaju trag na čovjekovoj duši. Možda je zato ljeto najbolje vrijeme da se zapitamo što u nama ostaje kada prođu sunce, putovanja i godišnji odmori.
Obraz je najveći kapital čovjeka
Uzvišeno Allah, dž.š., kaže: “A dobro i zlo nisu isto! Zlo dobrim uzvrati, pa će ti neprijatelj tvoj odjednom prisni prijatelj postati.” (Fussilet, 34.). Ovaj ajet podsjeća da čovjek svoju veličinu ne pokazuje onda kada je lako biti dobar, nego kada ima razlog uzvratiti drugačije. Obraz se ne čuva riječima, nego postupcima. Nije teško biti pošten kada svi gledaju, ali jest kada nitko ne vidi. Ugled se ne gradi jednim velikim djelom, nego tisućama malih odluka koje donosimo svaki dan. Ljeto nas često stavlja u situacije u kojima se lako zaboravi na mjeru – u prometu, na odmoru, u razgovorima, na društvenim mrežama ili u odnosima s ljudima. Čovjek tada pokaže kakav je doista. Karakter se ne topi na suncu, nego se tada vidi koliko je čvrst. Zato je mnogo važnije sačuvati obraz nego izbjeći sunčane zrake. Čovjek može izgubiti mnogo toga i ponovno steći, ali jednom izgubljeno povjerenje i čist obraz najteže se vraćaju.
Lijepa riječ ostavlja najdulji trag
Poslanik islama Muhamed, a.s., je rekao: “Musliman je onaj od čijeg su jezika i ruke sigurni drugi muslimani.” (Buhari i Muslim) Koliko je samo duboka ova poruka. Čovjek može biti obrazovan, uspješan i imućan, ali ako od njegovih riječi ljudi strepe, nešto nedostaje. Tu postoji pukotina u vjerovanju. Može otići na najljepše ljetovanje, a vratiti se sa slomljenim odnosima. Može prijeći tisuće kilometara, a da se nije približio nijednom čovjeku. Ljeto je prilika da usporimo i više razgovaramo s obitelji, prijateljima i susjedima. Tda trebamo paziti da nikoga ne povrijedimo riječju, postupkom ili nepravdom. Ljudi će zaboraviti gdje smo bili na odmoru, ali neće zaboraviti kako smo se prema njima odnosili. Obraz se čuva tako da iza nas ostane mir, a ne gorčina. Na kraju dana čovjek ne nosi sa sobom uspomenu na izgovorene riječi, nego posljedice koje su one ostavile u srcima drugih.
Čuvaj srce kao što čuvaš prirodu
Pogledajmo oko sebe. Vatrogasci danima gase požare kako bi spasili šume i kuće. Ljudi štede vodu jer znaju da je svaka kap dragocjena. Poljoprivrednici zabrinuto gledaju u nebo, a putnici prate upozorenja zbog visokih temperatura. Svi razumijemo koliko je važno sačuvati prirodu od uništenja. No, jednako je važno čuvati srce od oholosti, jezik od ogovaranja, ruke od nepravde i obraz od sramote. Izgorjela šuma može se obnoviti. Presušena rijeka ponovno može poteći. Ali narušeno povjerenje među ljudima često se vrlo teško vraća. Zato vjernik vodi računa o svakom svom postupku, svjestan da je njegovo ponašanje također poruka svijetu. Kao što je dovoljna jedna iskra da zapali šumu, dovoljna je i jedna nepromišljena riječ da zapali odnos koji se godinama gradio. Vjernik ne ostavlja za sobom zgarišta ni u prirodi ni u ljudskim srcima, nego nastoji gdje god dođe sačuvati mir, povjerenje i dobro.
Najljepše je živjeti čista obraza
I u našem Maljevcu svakodnevno gledamo kako se nešto veliko gradi strpljivo i odgovorno. Islamski centar ne podižu samo strojevi i građevinski materijal. Njega grade ljudi koji žele ostaviti trag dobra, ljudi kojima je važnije sačuvati povjerenje nego steći prolaznu korist. Svaki vakif, svaki volonter i svaki prijatelj projekta svojim djelima pokazuje da se najveće građevine najprije podignu u ljudskom karakteru. Džamija će jednoga dana biti dovršena, ali ono što će joj davati vrijednost bit će ljudi koji u nju ulaze čista obraza. Na kraju ljeta neće biti najvažnije koliko smo pocrnjeli na suncu, koliko smo putovali ili koliko smo fotografija snimili. Najvažnije će biti jesmo li pred Allahom i pred ljudima sačuvali ono što nema cijenu. Sunce može izgorjeti kožu, ali vjernik će učiniti sve da mu nikada ne izgori obraz. Kada se jednoga dana osvrnemo iza sebe, najveći uspjeh neće biti ono što smo izgradili rukama, nego povjerenje, poštenje i čast koje smo sačuvali među ljudima i pred Uzvišenim Allahom.
Sunce može izgorjeti kožu, vrijeme može promijeniti okolnosti, ali najveća pobjeda čovjeka jest sačuvati čist obraz, dobro srce i povjerenje ljudi na svakom životnom putu.



