Maljevac je duhovni check point

– mjesto na kojem čovjek ponovno čuje sebe, duhovna oaza između kolone i minareta, za umornu dušu ovo je duhovni softver

Innehu min Sulejmane ve innehu
Ono je od Sulejmana i ono glasi
Bismillahir-Rahmanir-Rahim
U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog

Maljevac kao mjesto unutarnjeg zaustavljanja
Postoje mjesta na kojima čovjek samo prođe. Ne zadrži pogled, ne zapamti miris zraka niti osjeti potrebu da ponovno dođe. A postoje i mjesta koja čovjeka zaustave bez velike najave i bez posebnog plana. Mjesta na kojima srce spontano uspori, a misli promijene pravac. Maljevac je posljednjih godina postao upravo takvo mjesto. Na granici između država nastala je jedna neobična duhovna oaza koja ljudima pruža više od običnog prolaza. Netko dođe zbog kolone, netko zbog putovanja, netko zbog džume, a netko samo zato što osjeti potrebu da na trenutak pobjegne od buke svijeta. Mnogi prvi put ulaze u mesdžid sasvim slučajno, bez prethodne namjere, a izađu tiši i smireniji nego što su bili prije ulaska. Upravo zato Maljevac danas sve više podsjeća na svojevrsni duhovni check point. Mjesto na kojem čovjek ne provjerava samo dokumente i pravac putovanja, nego i vlastito stanje duše. Nekada je dovoljno nekoliko minuta tišine da čovjek ponovno čuje sebe. U vremenu stalne žurbe i unutarnjeg umora, takva mjesta postaju rijetkost i blagodat.

Čovjeku je danas potrebnije utočište nego prolaz
Uzvišeni Allah, dž.š., u Kur’anu kaže: “Mi ćemo vas, doista, staviti u iskušenje malo sa strahom i glađu, i time što ćete gubiti imetke, živote i ljetine. A ti obraduj strpljive.” (El-Bekare, 155.) Čovjek današnjice često misli da je najveći problem gužva na cesti, granica, čekanje ili nedostatak vremena. A zapravo mnogo veći problem nastaje kada čovjek izgubi unutarnji mir. Zato nije slučajno što mnogi ljudi upravo u Maljevcu pronađu prostor za predah od života koji ih pritišće. Dok vozila stoje u kolonama, neki prouče dovu, drugi klanjaju namaz, treći uzmu prijevod Kur’ana ili jednostavno sjednu nekoliko minuta u tišini. Nema velikih govora niti posebnih ceremonija. Samo čovjek i trenutak u kojem ponovno osjeti da nije stvoren samo za posao, račune i svakodnevnu utrku. Nekada ljudi dođu bez najave, bez poziva i bez posebnog razloga. A onda ostanu duže nego što su planirali. Upravo to pokazuje koliko je ljudskoj duši potrebno utočište. Današnji čovjek ima navigaciju za svaki kilometar puta, ali sve manje zna pronaći pravac vlastitog srca. Zato duhovni check point postaje važniji nego ikada prije.

Srce također traži svoj servis
Plemeniti poslanik islama Muhammed, a.s., je rekao: “Doista u tijelu ima jedan organ; kada je on ispravan, ispravno je cijelo tijelo, a kada se pokvari, pokvari se cijelo tijelo. To je srce.” (Buhari i Muslim) Upravo zbog toga čovjek ponekad mora zastati kako bi provjerio vlastito stanje prije nego nastavi dalje. Ljudi redovno servisiraju vozila, provjeravaju dokumente, telefone i planove putovanja, ali rijetko provjere vlastitu nutrinu. A srce se troši mnogo brže od svega materijalnog. U Maljevcu se posljednjih godina događa nešto posebno upravo zbog toga što ljudi ovdje pronalaze prostor za takvu vrstu unutarnjeg pregleda. Netko dođe umoran od puta i ode lakši nego što je došao. Netko uđe u mesdžid samo da bi klanjao dva rekata, a izađe sa suzama u očima. Događalo se. Netko prvi put nakon dugo vremena sjedne bez mobitela u ruci i samo šuti. U toj tišini čovjek često najjasnije čuje vlastitu savjest. Zato ovaj prostor sve više djeluje kao “duhovna pećina” modernog čovjeka. Ne pećina bijega od svijeta, nego pećina povratka sebi. A to je danas možda jedna od najvećih potreba čovječanstva.

Duhovni softver za umornu dušu
Posebno je zanimljivo kako se cijela ova priča razvija uz samu granicu, mjesto na kojem ljudi uglavnom osjećaju nervozu, umor i nestrpljenje. Dok jedni trube, žure i gledaju na sat, drugi nekoliko metara dalje ulaze u mesdžid i traže smiraj. Taj kontrast govori mnogo o čovjeku i vremenu u kojem živimo. Nekada su ljudi duhovnu snagu tražili u prirodi, džamijama, razgovoru i knjizi. Danas se sve češće pokušava pronaći u ekranima, brzom sadržaju i virtualnom svijetu koji puni glavu, ali prazni dušu. Zbog toga Maljevac postaje mnogo više od običnog mjesta prolaza. Ovdje se polako razvija jedan drugačiji “duhovni softver” čovjeka. Softver koji ne traži lozinku, aplikaciju niti signal. Nije potreban wi-fi. Dovoljna je iskrena potreba za mirom. Ljudi ovdje dolaze iz različitih država, različitih životnih priča i različitih okolnosti, ali mnogi odlaze s istim osjećajem – da su pronašli prostor u kojem ih nitko ne tjera da budu nešto drugo osim ljudi. A upravo to današnjem čovjeku često najviše nedostaje.

Polazišna duhovna točka na granici
Maljevac danas nije poznat samo po granici, kolonama i Islamskom centru u izgradnji. Sve više postaje poznat po osjećaju koji ostavlja u ljudima. Netko će taj osjećaj nazvati smirajem, netko toplinom, netko nadom, a netko jednostavno mirom koji nije očekivao pronaći uz samu cestu i rampu. Buduća džamija i Islamski centar zato neće biti samo arhitektonski projekt. Oni već sada postaju polazišna duhovna točka mnogim ljudima koji traže smisao, razgovor, dovu ili samo kratki predah od svijeta koji čovjeka svakodnevno troši. Možda je upravo to najveća vrijednost svega što nastaje u Maljevcu. Nisu ovdje najvažniji ni zidovi ni kupole ni minaret. Najvažnije je što čovjek na ovom mjestu ponovno osjeti da njegova duša nije zaboravljena. A kada čovjek pronađe mjesto koje ga vraća sebi i njegovom Gospodaru, tada zna da nije slučajno došao baš tu.

Maljevac je danas mnogo više od granice i prolaza – postao je duhovni check point, utočište i polazišna duhovna točka na kojoj čovjek, između kolone, minareta i života, ponovno pronalazi mir, sebe i put prema Gospodaru.