Duhovna glad

– nahraniti dušu, zašto čovjek danas ima sve više sadržaja, a sve manje unutarnjeg mira, glad koju ne može utažiti ovaj svijet

Innehu min Sulejmane ve innehu
Ono je od Sulejmana i ono glasi
Bismillahir-Rahmanir-Rahim
U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog

Kad duša ostane gladna
Živimo u vremenu u kojemu je čovjek okružen nebrojenim mogućnostima. Nikada nije bilo lakše doći do informacije, zabave ili komunikacije. U nekoliko sekundi možemo razgovarati s ljudima na drugom kraju svijeta, pogledati tisuće fotografija ili saznati gotovo sve što nas zanima. Ipak, nikada nije bilo više ljudi koji osjećaju prazninu, izgubljenost i unutarnji nemir. Naizgled imamo sve, a često nam nedostaje ono najvažnije. Tijelo je sito, ali duša ostaje gladna. Ta glad nije vidljiva na licu, ali se prepoznaje u umoru koji san ne može otkloniti, u tišini koja postaje teška i u srcu koje traži smisao. Duhovna glad jedna je od najvećih stvarnosti našega vremena, premda se o njoj rijetko govori. Čovjek može živjeti okružen obiljem, a istodobno osjećati da mu nešto nedostaje. Duhovna glad ne traži više stvari, nego više smisla, više blizine Allahu i više mira koji se ne može pronaći nigdje osim u vjeri.

Mir koji se ne može kupiti
Allah, dž. š., kaže: “A srca se doista smiruju kada se Allah spominje.” (Er-Ra’d, 28.). Ovaj kratki ajet otkriva istinu koju nijedna znanost nije uspjela opovrgnuti. Srce nije stvoreno da se trajno smiri bogatstvom, položajem ili uspjehom. Sve to može donijeti zadovoljstvo, ali ne i trajni mir. Čovjek može imati lijepu kuću, dobar posao i mnoge prijatelje, a opet osjećati da mu nešto nedostaje. Mir nije proizvod okolnosti, nego blizine Uzvišenom Gospodaru. Kada se čovjek udalji od svoga Stvoritelja, prazninu pokušava ispuniti drugim sadržajima. Oni mogu nakratko odvratiti misli, ali ne mogu nahraniti dušu. Kao što tijelo traži hranu svaki dan, tako i srce traži svakodnevni zikr, dovu, Kur’an i iskren razgovor s Allahom. Onoga trenutka kada čovjek počne hraniti svoju dušu, mijenja se i njegov pogled na život. Tada shvati da je najveće bogatstvo ono koje se ne vidi očima, nego se osjeća mirom u srcu.

Srce je pravo mjerilo
Allahov poslanik Muhamed, s.s., je rekao: “U tijelu ima jedan organ; ako je on zdrav, zdravo je cijelo tijelo, a ako je on pokvaren, pokvareno je cijelo tijelo. To je srce.” Srce nije samo mjesto osjećaja, nego središte čovjekova duhovnog života. Kada je ono ispunjeno vjerom, lakše se podnosi životna iskušenja, oprašta se, zahvaljuje i raduje tuđem uspjehu. Kada oslabi, pojavljuju se zavist, nezadovoljstvo, tjeskoba i osjećaj da nam uvijek nešto nedostaje. Danas mnogi ulažu mnogo vremena u izgled svoga tijela, a vrlo malo u stanje svoga srca. Redovito servisiramo automobile, obnavljamo kuće i mijenjamo telefone, dok vlastitu nutrinu često ostavljamo bez ikakve brige. Duhovni život ne obnavlja se sam od sebe. I njemu je potrebna pažnja, trud i kontinuitet. Kada je srce zdravo, čovjek i u najvećim iskušenjima pronalazi snagu i nadu. Briga o srcu nije povremeni zadatak, nego cjeloživotni put svakoga tko želi živjeti ispunjenim i smislenim životom.

Mjesto koje hrani dušu
U Maljevcu posljednjih godina često svjedočimo nečemu što potvrđuje ovu istinu. Ljudi dolaze kako bi vidjeli Islamski centar u izgradnji, a mnogi odlaze s nečim mnogo vrjednijim od fotografije ili uspomene. Odlaze ohrabreni, smireniji i bogatiji za jedan iskren susret. Netko pronađe mir u zajedničkoj dovi, netko u razgovoru uz kahvu, netko promatrajući volontere koji nesebično daruju svoje vrijeme, a netko prvi put osjeti ljepotu zajedništva koje se ne može glumiti. Islamski centar ne gradimo samo zbog prostora za namaz. Želja nam je da bude mjesto na kojem će čovjek nahraniti svoju dušu, pronaći odgovor na svoja pitanja, upoznati dobre ljude i osjetiti da nije sam. Svaka zajednica trebala bi biti magnet koji ljude privlači dobrotom, znanjem, toplinom i iskrenošću. Najveća vrijednost jedne zajednice nije u onome što je izgradila od kamena, nego u onome što je izgradila u ljudima. Kada čovjek iz jednog mjesta ode duhovno bogatiji nego što je došao, tada ono ispunjava svoju najuzvišeniju svrhu.

Hrana za dušu
Duhovna glad neće nestati sama od sebe. Ona traži odgovor, a taj odgovor ne nalazi se daleko od nas. Počinje jednim iskrenim namazom, jednom proučenom stranicom Kur’ana, prijevodom, jednom dovom iz srca, jednim dobrim djelom ili jednim dolaskom među ljude koji nas podsjećaju na ono što je doista važno. Nitko ne može nahraniti našu dušu umjesto nas, ali svatko može napraviti prvi korak. Ako želimo biti istinski zadovoljni, ne smijemo hraniti samo tijelo i um. Duša također traži svoju hranu. Kada nju nahranimo vjerom, čovjek otkriva da ono što je cijelo vrijeme tražio nije bilo negdje daleko. Bilo je bliže nego što je mislio – u njegovu srcu koje se vraća svome Gospodaru. Svaki korak prema Allahu istodobno je korak prema istinskom miru. Kada nahranimo svoju dušu, otkrivamo da ono za čim smo dugo tragali nije bilo izvan nas, nego u srcu koje je pronašlo svoga Gospodara.

Duhovna glad ne može se utažiti prolaznim sadržajima, nego samo blizinom Bogu, jer jedino On ispunjava srce mirom za kojim čovjek cijeli život traga.