Dole tvrdo, gore visoko

– četiri riječi – cijeli život, nastaviti ne znači samo trpjeti, Maljevac između čekanja i kretanja

Četiri riječi, cijeli život

„Dole tvrdo, gore visoko“, narodna je izreka koja se u našim krajevima često može čuti. Izgovaraju je ljudi kada ih život pritisne, kada se nađu pred teškoćom za koju nemaju jednostavno rješenje ili kada, nakon svega što su prošli, pokušavaju objasniti kako se ipak mora dalje. U te četiri riječi stalo je mnogo više nego što se na prvi pogled čini. Dolje je tvrda zemlja, gore nedohvatljivo nebo, a između njih čovjek sa svojim nadama, strahovima, planovima i iskušenjima. Nema u toj izreci velikih obećanja ni uljepšavanja stvarnosti. Ona ne govori da će sve biti lako, da će svaka želja biti ostvarena ili da će svaka nevolja brzo proći. Govori o životu onakvom kakav jest, a takav život rijetko se odvija prema našim očekivanjima.

Između onoga što jest i onoga što želimo

Čovjek cijeloga života živi između stvarnosti koju ne može uvijek birati i budućnosti koju pokušava oblikovati. Jednoga dana sve ide prema planu, a već sljedećega bolest, gubitak, neuspjeh ili nečija odluka mogu promijeniti ono što je godinama stvarao. Neki ljudi izgube posao, drugi dom, treći povjerenje u nekoga kome su vjerovali. Ima i onih koji izvana djeluju zadovoljno, a u sebi nose teret o kojemu nikome ne govore. Suvremeni svijet pritom nas svakodnevno uvjerava da moramo biti uspješni, nasmijani i sigurni u sebe. Na društvenim mrežama uglavnom gledamo tuđe uspjehe, putovanja i lijepe trenutke, dok iza tih prizora ostaju nevidljive borbe. Narodna izreka vraća nas stvarnosti. Podsjeća da nije slabost priznati kako je teško, niti je poraz zastati i razmisliti kojim putem nastaviti. Život ne traži od nas da uvijek budemo nepokolebljivi. Ponekad je dovoljno sačuvati prisebnost, potražiti pomoć, prihvatiti ono što ne možemo promijeniti i pronaći snagu za ono na što još možemo utjecati.

Nastaviti ne znači samo trpjeti

Postoji velika razlika između čovjeka koji podnosi teškoće i čovjeka koji se s njima pokušava nositi. Trpljenje samo po sebi ne rješava probleme. Nekada treba promijeniti odluku, priznati pogrešku, započeti ispočetka ili odustati od puta koji nikamo ne vodi. Nastaviti dalje ne znači tvrdoglavo ponavljati iste postupke, nego sačuvati volju za djelovanjem i onda kada okolnosti nisu povoljne. Narodna mudrost ne oslobađa nas odgovornosti za vlastiti život. Naprotiv, podsjeća da se između tvrde zemlje i visokoga neba nalazi prostor u kojemu još uvijek možemo nešto učiniti. Možda ne možemo ukloniti svaku prepreku, ali možemo odlučiti kako ćemo joj pristupiti. Možda ne možemo promijeniti ono što nam se dogodilo, ali možemo utjecati na ono što ćemo nakon toga učiniti. Čovjekova snaga ne mjeri se samo brojem teškoća koje je izdržao, nego i sposobnošću da iz njih nešto nauči, a da pritom ne izgubi ljudskost.

Maljevac između čekanja i kretanja

Na granici u Maljevcu ova narodna izreka dobiva posebno značenje. Ovdje svakodnevno prolaze ljudi koji nekamo žure, nekoga čekaju, od nekoga odlaze ili se nekome vraćaju. U kolonama stoje radnici, roditelji s djecom, umirovljenici, studenti i ljudi koji su velik dio života proveli između dviju država. Iza svakog automobilskog stakla nalazi se nečija priča. Nekome je putovanje radost, nekome obveza, a nekome nužnost. Granica nas svakodnevno podsjeća da ne možemo uvijek određivati brzinu kojom ćemo stići do cilja. Možemo se ljutiti zbog čekanja, ali time kolona neće nestati. Možemo, međutim, pokazati razumijevanje, pomoći putniku, ponuditi vodu ili jednostavno nekome olakšati nekoliko teških trenutaka. Slično je i s izgradnjom Islamskog centra u Maljevcu. Od prvih planova do današnjih radova bilo je mnogo pitanja na koja nismo odmah imali odgovore. Pojavljivale su se nove obveze, prepreke i nepredviđene okolnosti. Nismo uvijek mogli birati koliko će nešto trajati, ali smo mogli birati hoćemo li tražiti rješenja i nastaviti raditi. U tome se ogleda vrijednost ove izreke: ne u tvrdnji da prepreka nema, nego u spremnosti da se pred njima ne prestane djelovati.

Dok čovjek hoda, put postoji

„Dole tvrdo, gore visoko“ nije poziv na pomirenost sa svakom nevoljom, nego podsjetnik na stvarne uvjete ljudskoga života. Zemlja neće uvijek biti mekana pod našim nogama, a ono čemu težimo neće nam uvijek biti nadohvat ruke. Između tih dviju krajnosti odvijaju se naši dani, odnosi, odluke i nastojanja. Nije svaki zastoj kraj puta, kao što ni svaki uspjeh ne znači da nas više ne čekaju teškoće. Važno je da nas životna iskušenja ne pretvore u ljude koji su prestali vjerovati u mogućnost promjene. U Maljevcu to učimo gledajući putnike koji nastavljaju put nakon dugog čekanja, volontere koji se vraćaju svojim obvezama i radnike koji svakoga jutra ponovno dolaze na gradilište. Nitko od njih ne zna što će mu donijeti sutrašnji dan. Ali današnji još nije završio i u njemu se može učiniti nešto dobro. Dolje tvrdo, gore visoko. A između toga dvoga život koji, unatoč svemu, treba živjeti, graditi i nastavljati.

Narodna izreka „Dole tvrdo, gore visoko“ podsjeća nas da život, unatoč iskušenjima, preprekama i neizvjesnostima, traži ustrajnost, djelovanje i snagu za nastavak puta, što svakodnevno potvrđuju ljudi, putnici i graditelji Islamskog centra u Maljevcu.