Dan Arefata – dan kada se srca najviše otvaraju
– Arefat – mjesto na kojem hadž dostiže svoj vrhunac, dan dove, oprosta i povratka Allahu, kada milijuni srca istovremeno podignu ruke prema nebu
Innehu min Sulejmane ve innehu
Ono je od Sulejmana i ono glasi
Bismillahir-Rahmanir-Rahim
U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog
Ima dana koji u životu vjernika imaju posebnu težinu, a Dan Arefata svakako je jedan od njih. To nije samo datum u islamskom kalendaru niti običan dan pred sami Kurban-bajram. To je dan dove, oprosta, suza, nade i povratka Allahu. Milijuni hadžija tada stoje na visoravni Arefat nedaleko od Mekke, pod otvorenim nebom, u jednostavnoj odjeći, bez razlike između bogatih i siromašnih, poznatih i nepoznatih. Upravo na tom mjestu čovjek najjasnije osjeti koliko je prolazan i koliko mu je potrebna Allahova milost. Arefat je srce hadža. Plemeniti poslanik islama Muhamed, a.s., jasno je rekao: „Hadž je Arefat.“ U toj kratkoj rečenici nalazi se suština cijelog putovanja. Hadžija može obići Kabu, može boraviti u Mekki i Medini, ali bez stajanja na Arefatu hadž nije potpun. Zato je Dan Arefata vrhunac hadža i jedan od najuzvišenijih dana u cijeloj godini.
Povijest Arefata seže duboko u tradiciju islama i života Allahovih poslanika. Predaje govore da su se upravo na tom mjestu susreli Adem, a.s., i hazreti Hava nakon dugog razdvajanja na Zemlji. Od tada Arefat ostaje mjesto susreta čovjeka sa svojim Gospodarom, ali i mjesto susreta čovjeka sa samim sobom. Uzvišeni Allah u Kur’anu kaže: „Danas sam vam vjeru vašu usavršio i blagodat Svoju prema vama upotpunio i zadovoljan sam da vam islam bude vjera.“ (El-Maide, 3.) Upravo je ovaj ajet objavljen na Dan Arefata tijekom Oprosnog hadža poslanika Muhameda, a.s. Zato ovaj dan nosi posebnu težinu u povijesti ummeta. Na Arefatu nema raskoši ni posebnih privilegija. Hadžije stoje na prašnjavoj zemlji, pod suncem, podižući ruke i tražeći oprost. U tom prizoru čovjek vidi koliko su svi ljudi jednaki pred Allahom. Arefat ruši oholost i podsjeća čovjeka da će jednog dana svi stati pred Gospodara svjetova bez imetka, titula i dunjalučkih razlika.
Jedna od posebnosti Dana Arefata jeste i način obavljanja namaza. Hadžije toga dana klanjaju podne i ikindiju spojeno i skraćeno, slijedeći praksu Muhameda, a.s. Time se želi olakšati boravak na Arefatu kako bi čovjek što više vremena proveo u dovi, zikru i razmišljanju. Nije suština tog dana u umoru tijela, nego u budnosti srca. Mnogi hadžije upravo na Arefatu prvi put iskreno zaplaču pred Allahom. Tamo čovjek često izgovori dovu koju godinama nosi u sebi, ali je nikada nije znao izreći. Hadžije se na Arefatu sjete roditelja, djece, umrlih, svojih grijeha i svega što ih tišti. Zato je to mjesto duboke iskrenosti. Poslanik Muhamed, a.s., je rekao: „Najbolja dova je dova na Dan Arefata.“ Taj hadis dovoljno govori koliko je ovaj dan poseban. Čak i oni koji nisu na hadžu pozvani su da poste taj dan, upućuju dove i traže oprost od Allaha.
U našim džematima Dan Arefata oduvijek je imao posebnu atmosferu. Ljudi poste, pripremaju se za Kurban-bajram, obilaze mezarja, mire se jedni s drugima i pojačavaju ibadet. Mnogi tada osjećaju neobjašnjivu bliskost s Mekkom i hadžijama koje stoje na Arefatu. Dok jedni podižu ruke na svetom mjestu, drugi širom svijeta u isto vrijeme upućuju dove iz svojih kuća, džamija i mesdžida. To je ljepota ummeta – milijuni ljudi povezani istom vjerom i istom nadom u Allahovu milost. Posebno je važno da mlađe generacije razumiju vrijednost ovog dana. Arefat nije samo priča za hadžije. On je podsjetnik svakom čovjeku da život nije samo posao, žurba i svakodnevna borba. Potrebni su nam trenuci u kojima ćemo zastati i pogledati vlastitu dušu. Dan Arefata ima snagu da omekša i najtvrđe srce.
U Maljevcu se ovih dana također osjeća posebna atmosfera pred Kurban-bajram. Putnici prolaze prema Bosni i Hercegovini, kolone se stvaraju uz granicu, a mnogi od njih zastanu kod džamije u izgradnji kako bi klanjali namaz ili proučili dovu prije nastavka puta. Neki putuju prema svojim obiteljima, a neki prema svetim mjestima hadža. I dok hadžije stoje na Arefatu, i ovdje ljudi podižu ruke prema nebu sa svojim željama, brigama i nadama. To pokazuje da vrijednost Arefata nije ograničena samo na jedno mjesto. Njegova poruka dolazi do svakog srca koje iskreno traži oprost i smiraj. U vremenu kada čovjek često zaboravi zašto živi, Arefat ga podsjeća na prolaznost života i važnost povratka Allahu. Ovaj dan nije samo uvod u Bajram. To je prilika za novi početak.
Na kraju, možda je najveća poruka Dana Arefata upravo u tome što čovjek tada shvati koliko mu malo treba da bude bliži Allahu. Jedna iskrena dova, jedna suza pokajanja, jedan oprost drugome čovjeku ili jedno dobro djelo mogu promijeniti srce više nego godine nemara. Zato nemojmo dopustiti da nam ovaj mubarek dan prođe kao običan datum u kalendaru. Iskoristimo ga za dovu, post, namaz i razgovor sa samim sobom. Gospodaru naš, primi dove hadžija na Arefatu i podari i nama dio njihove iskrenosti i smiraja. Oprosti našim roditeljima, našim umrlima, našoj djeci i našim džematlijama. Podari mir ljudima koji putuju, snagu onima koji su umorni i nadu onima koji su izgubili pravac. Učini da nas Dan Arefata približi Tebi više nego ijedan drugi dan. Amin!
Dan Arefata podsjeća nas da je to dan najveće Allahove milosti i vrhunac hadža, kada milijuni vjernika stoje na Arefatu tražeći oprost, a cijeli ummet kroz dovu, post i pokajanje obnavlja svoju vezu s Allahom i vlastitim srcem.
