Stari mesdžid u Maljevcu – majka Islamskog centra
– od obiteljske kuće do središta džematskog života, 24 godine namaza, mekteba, iftara, susreta i zajedništva
Dok se neposredno uz naš stari mesdžid podiže novi Islamski centar, vrijedi zastati pred jednom skromnom građevinom koja je obilježila gotovo četvrt stoljeća života Džemata Maljevac. Nema kupolu ni munaru, nije građena kao džamija i izvana još uvijek podsjeća na obiteljsku kuću. Ipak, za generacije naših džematlija ona je mnogo više od obične zgrade. U njoj su učili prve harfove, klanjali namaze, dočekivali ramazane, organizirali iftare, donosili važne odluke i dijelili životne radosti i brige. U toj je kući nastala i sazrijevala ideja o izgradnji današnjeg Islamskog centra.
Od stambene kuće do džematskog mesdžida
Džemat Maljevac osnovan je 1998. godine, a jedno od prvih važnih pitanja bilo je osiguravanje vlastitoga prostora za vjerski život. Trebalo je pronaći mjesto na kojem će se muslimani našega područja moći redovito okupljati, obavljati namaze, organizirati mektepsku pouku i razvijati aktivnosti novoosnovanog džemata.
Rješenje je pronađeno u kupnji postojeće stambene kuće u Maljevcu, uz koju se nalazilo približno 700 četvornih metara zemljišta. Kuća je preuređena, prilagođena vjerskim potrebama i 2. srpnja 2002. godine svečano otvorena kao mesdžid Džemata Maljevac. Vrijednost kupnje iznosila je 25.000 njemačkih maraka. Polovicu potrebnih sredstava prikupili su naši džematlije, dok je drugu polovicu osigurao Mešihat Islamske zajednice u Hrvatskoj uz pomoć svojih donatora.
Za malu zajednicu koja je tek nekoliko godina ranije započela organizirani džematski život bio je to veliki uspjeh. Dobiti vlastiti prostor značilo je steći sigurnost, kontinuitet i mogućnost planiranja budućnosti. Mesdžid je imao približno 80 četvornih metara tlocrtne površine, a na katu su se nalazile još dvije prostorije. Nije to bilo mnogo, ali je tada predstavljalo veliki korak naprijed. Od jedne obiteljske kuće nastao je dom našega džemata.
Osamdeset kvadrata u kojima je stalo toliko života
Teško je danas pobrojiti sve što se tijekom protekle 24 godine događalo u našem mesdžidu. U njemu su se obavljali dnevni namazi, klanjale džume, teravije i bajram-namazi. Održavala se mektepska pouka, učila djeca, organizirali vjerski programi i okupljali džematlije iz različitih naselja Cetingrada, Vojnića i Topuskog. U njegovim se prostorijama iftarilo, družilo, razgovaralo i dogovaralo. Ondje smo dočekivali goste, primali putnike, obilježavali važne događaje i tražili rješenja za potrebe naše zajednice.
Mnogi su u mesdžid prvi put ušli kao djeca, a danas dolaze kao odrasli ljudi. Neki su upravo ovdje naučili klanjati, učiti Kur’an i razumjeti značenje pripadnosti džematu. Drugi su u njemu pronašli društvo, razgovor, podršku ili osjećaj da nisu sami. Bilo je dana kada je prostora bilo dovoljno, ali mnogo više onih kada smo se morali stisnuti, prilagoditi raspored i pronaći način da svi sudjeluju. Posebno je bilo zahtjevno organizirati aktivnosti u kojima je trebalo istodobno osigurati prostor za djecu, odrasle, goste i različite programe.
Naš mesdžid nikada nije imao raskošne dvorane, prostrane učionice ni sve sadržaje koje smo željeli. Imao je, međutim, nešto bez čega nijedna džamija ne može ispuniti svoju svrhu – ljude koji su u njega redovito dolazili i svojim prisustvom mu davali život. Njegova vrijednost nije bila u veličini prostorija, nego u svemu što se u njima događalo.
Prostor je postajao sve manji, a potrebe sve veće
Kako se džemat razvijao, rasle su i njegove potrebe. Mektepska pouka zahtijevala je primjerenije učionice. Za predavanja, susrete, zajednička okupljanja i rad s različitim generacijama nedostajalo je prostora. Pojedine aktivnosti morali smo prilagođavati postojećim uvjetima, odgađati ili ih uopće nismo mogli organizirati.
Poseban izazov predstavljalo je to što objekt izvorno nije bio projektiran za vjerske i društvene sadržaje. Bio je to stambeni prostor kojem smo naknadno dali novu namjenu. Koliko god smo ga uređivali i prilagođavali, njegova su ograničenja ostajala. S vremenom smo sve jasnije razumjeli da problem nije u nedostatku ideja, interesa ili spremnosti na rad. Imali smo aktivnosti, ali nismo imali dovoljno prostora za njih. Imali smo ljude, ali nismo imali odgovarajuće uvjete da ih sve okupimo.
Upravo je ta činjenica bila jedan od presudnih razloga za pokretanje projekta izgradnje novoga Islamskog centra. Nismo željeli graditi veliki objekt samo zato da bismo imali veću džamiju. Željeli smo osigurati uvjete za sadržaje koje smo godinama razvijali u ograničenom prostoru i otvoriti mogućnost za aktivnosti koje do tada nismo mogli ostvariti.
Od 700 do 6.500 četvornih metara zemljišta
Kada je 2002. godine kupljena stambena kuća s približno 700 četvornih metara zemljišta, teško je bilo zamisliti da će se jednoga dana na tom prostoru razvijati projekt Islamskog centra vrijednog više od dva milijuna eura.
Tijekom godina Džemat Maljevac postupno je proširivao svoje zemljišne mogućnosti kupnjom dodatnih parcela. Danas raspolažemo s približno 6.500 četvornih metara zemljišta, namijenjenih postojećem mesdžidu, novom Islamskom centru i njegovim pratećim sadržajima. To znači da je zemljišni prostor kojim raspolažemo gotovo deset puta veći od početnog zemljišta kupljenog uz stari mesdžid.
Jednako je zanimljiva usporedba građevina. Stari mesdžid ima približno 80 četvornih metara tlocrtne površine, odnosno oko 160 četvornih metara prostora na dvije etaže. Novi Islamski centar imat će više od 800 četvornih metara neto površine, raspoređenih na tri etaže. Drugim riječima, novi objekt imat će više od pet puta veću ukupnu korisnu površinu od postojećeg mesdžida.
No razlika nije samo u kvadratima. Novi Islamski centar projektiran je s molitvenim, obrazovnim, kulturnim, društvenim i drugim pratećim sadržajima. Ono što smo u starom mesdžidu godinama pokušavali organizirati u nekoliko prostorija, u novom će objektu dobiti mnogo primjerenije uvjete. Ta usporedba najbolje pokazuje koliko je naš džemat napredovao od svojih početaka.
Stari mesdžid rodio je novu džamiju
U priči o izgradnji Islamskog centra često govorimo o temeljima, kupolama, munari, financijama, vakifima i volonterima. Međutim, postoji nešto što ne bismo smjeli zaboraviti. Naš novi Islamski centar nije nastao na praznom prostoru, ni u građevinskom ni u duhovnom smislu.
Prije njegovih temelja postojali su temelji zajedništva. Prije novih učionica postojala je mektepska pouka u skromnim prostorijama. Prije velike džamijske dvorane postojali su namazi u preuređenoj obiteljskoj kući. Prije milijunskih ulaganja postojala je zajednica koja je uspjela prikupiti polovicu od 25.000 njemačkih maraka potrebnih za svoj prvi mesdžid.
U toj kući sazrijevali su ljudi, ideje i odluke koje su nas postupno dovele do današnjega projekta. Zbog toga za naš stari mesdžid s posebnim osjećajem možemo reći da je majka novoga Islamskog centra. U njegovoj su skučenosti nastajale velike zamisli. Njegovi nedostatci poticali su nas da tražimo bolja rješenja, a njegov svakodnevni život pokazivao nam je koliko je važno imati prostor koji može odgovoriti na potrebe zajednice. Novi Islamski centar nije zamjena za povijest staroga mesdžida. On je njezin nastavak.
Još uvijek otvoren, još uvijek u službi džemata
Dok se novi Islamski centar gradi, stari mesdžid i dalje služi svojoj svrsi. U njemu se i danas obavljaju namazi, održavaju vjerske aktivnosti i okupljaju naši džematlije. Njegova vrata ostaju otvorena sve dok novi džamijski prostor ne bude spreman za korištenje.
Tako se danas u Maljevcu može vidjeti zanimljiv prizor: neposredno jedan uz drugi stoje stari mesdžid, koji već gotovo četvrt stoljeća služi zajednici, i novi Islamski centar, koji se priprema preuzeti njegovu ulogu i proširiti mogućnosti džematskog života. Jedna građevina svjedoči o našim početcima, a druga o našim današnjim mogućnostima i budućim potrebama.
Ne znamo koliko je ljudi tijekom proteklih godina prošlo kroz vrata staroga mesdžida, koliko je namaza u njemu obavljeno, koliko je djece naučilo prve sure niti koliko je razgovora ondje vođeno. Takve se vrijednosti ne mogu jednostavno izračunati. Znamo, međutim, da bez tih godina, ljudi i iskustava ne bi bilo ni današnje priče o Islamskom centru.
Stari mesdžid u Maljevcu nije samo zgrada koju smo kupili 2002. godine. On je mjesto na kojem smo učili biti džemat, razvijali osjećaj pripadnosti i stjecali iskustvo zajedničkog rada.
Kada jednoga dana novi Islamski centar bude stavljen u funkciju, stari mesdžid neće izgubiti svoje mjesto u našoj povijesti. Naprotiv, tada će njegova uloga postati još jasnija. Jer velika džamija koju danas gradimo nije početak naše priče. Njezina je priča počela u jednoj skromnoj kući od 80 četvornih metara.
