Kako je mali džemat izgradio vlastiti medij

– od potrebe za informacijom do vlastitog medijskog prostora, pet kanala, jedna priča – svaki svojim jezikom, ne bilježimo samo gradnju, nego čuvamo pamćenje jednog džemata

MALJEVAC, 6. listopada 2026.
Facebook, Instagram, TikTok, YouTube i vlastiti web-portal danas pričaju jednu istu priču različitim jezicima

Nismo jednog dana sjeli i odlučili da ćemo napraviti vlastiti medij. Nije postojao poslovni plan, redakcija, profesionalna oprema niti posebna strategija društvenih mreža. Postojala je potreba da ljudima pokažemo što radimo, da ih obavijestimo, uključimo i sačuvamo trag o onome što se događa u jednoj maloj zajednici na krajnjem dijelu Hrvatske. Iz te potrebe, gotovo neprimjetno, nastao je cijeli komunikacijski prostor Džemata Maljevac.

Danas taj prostor čine Facebook stranica, Instagram, TikTok, YouTube kanal i vlastiti web-portal dzemat-maljevac.com. Tu je i zatvorena Facebook grupa te viber grupa – otvorena i zatvorena, prvenstveno namijenjeni postojećoj zajednici. Svaki od tih kanala nastajao je u različito vrijeme i s različitim potrebama, ali kada ih danas pogledamo zajedno, postaje jasno da više nije riječ samo o nekoliko profila na društvenim mrežama. Nastao je mali džematski medijski sustav.

Počelo je potrebom da se zna

Veliki zamah komunikaciji donijela je izgradnja Islamskog centra u Maljevcu. Projekt takvih razmjera tražio je povjerenje javnosti. Ljudi koji pomažu željeli su vidjeti što se radi, dokle se stiglo i gdje završava njihov doprinos. Fotografirali smo temelje, betoniranje, zidove, kupole i munaru. Snimali smo majstore i volontere. Predstavljali vakife. Objavljivali svaku novu etapu.

Ali vrlo brzo kamera se okrenula i prema onome što se događa oko gradilišta. U kadar su ušli ljudi. Putnici koji čekaju na granici. Volonteri uz cestu. Djeca iz mekteba i školskog vjeronauka. Vakifi. Gosti. Susjedi. Dijaspora. Voda i sladoled tijekom ljetnih kolona. Info-kućica. Susreti, razgovori, posjeti, radne akcije, mevludi, hutbe, uspjesi mladih, odlasci naših starijih džematlija… Gradnja je otvorila priču, ali se pokazalo da je Džemat Maljevac mnogo veća priča od gradilišta.

Pet kanala – pet različitih uloga

Tek kada se svi naši kanali stave jedan pokraj drugoga, vidi se da svaki može imati svoju posebnu ulogu.

Facebook je naš dnevni trg. Ondje najbrže stižu vijesti, fotografije, događaji, pozivi, zahvale i priče iz svakodnevice. Ondje se ljudi najviše uključuju, komentiraju, dijele sadržaj i ostaju povezani s Maljevcem čak i kada su stotinama ili tisućama kilometara daleko.

Instagram je slika Maljevca. Kupola u akšam, radnik visoko na munari, dijete s Kur’anom, osvijetljena info-kućica, ruke volontera, zastava, snijeg, kiša, sunce i gradilište – ponekad jedna fotografija ispriča ono za što bi trebalo mnogo rečenica.

TikTok otvara vrata ljudima koji nas još ne poznaju. Kratak video iz Maljevca može se pojaviti na zaslonu čovjeka koji nikada nije čuo ni za naš džemat ni za projekt Islamskog centra. Nekoliko sekundi tada odlučuje hoće li produžiti dalje ili će poželjeti saznati gdje je to mjesto i tko su ti ljudi.

YouTube postaje naše pamćenje. Ono što je danas samo snimka s gradilišta, za deset ili dvadeset godina može biti vrijedan dokument vremena. Na tim snimkama ostat će glasovi ljudi, događaji, televizijski prilozi, hutbe, susreti i faze izgradnje koje se više nikada neće ponoviti.

A web-portal dzemat-maljevac.com postao je dom svega toga. Na društvenim mrežama objava brzo prođe. Na webu ostaje. Ondje se danas nalaze vijesti, povijest džemata, projekt Islamskog centra, mekteb i vjeronauk, volonteri, hutbe te autorske rubrike Na granici bez granica i Duhovni kon-tekst. Web je tako prerastao funkciju obične službene stranice i postao svojevrsna digitalna kronika zajednice.

Od promocije do vlastitog glasa

U početku je jedan od glavnih razloga prisutnosti u javnosti bio jednostavan: trebalo je predstaviti projekt i pronaći ljude koji će ga podržati. S vremenom se dogodilo nešto važnije. Počeli smo sami pričati svoju priču. To nije mala stvar. Male sredine najčešće dospiju u velike medije samo onda kada se dogodi nešto neobično, problematično ili dovoljno veliko da privuče pozornost. Sve ono između takvih događaja uglavnom ostaje nevidljivo.

Društvene mreže promijenile su taj odnos. Više ne moramo čekati da netko dođe u Maljevac kako bi ispričao što se ovdje događa. Možemo sami pokazati radnika na kupoli, dijete u mektebu/vjeronauku, vakifa s vakufnamom, volontera koji putniku pruža bocu vode ili večer u kojoj mala info-kućica svijetli uz cestu. A kada je priča dovoljno snažna, događa se obrnuti proces – mediji dolaze do nje preko nas.

Mešihat Islamske zajednice u Hrvatskoj još je ranije Džemat Maljevac izdvojio kao primjer džematskog aktivizma i kreativnih oblika promocije, dok su pojedine priče objavljene na našim kanalima poslije preuzimali i drugi mediji. To znači da više nismo samo publika medija. Postali smo i izvor.

Najvažniji sadržaj nisu zidovi

Pregled nekoliko godina objava otkriva još nešto. Najlakše je fotografirati građevinu. Promjena je vidljiva: jučer nije bilo zida, danas jest; jučer je munara bila bez alema, danas ga ima. Takve fotografije prirodno privlače pozornost. Ali najveća vrijednost naše digitalne arhive jednoga dana možda neće biti fotografije betona. Bit će to ljudi. Volonter koji je dežurao uz cestu. Vakif koji je donio svoju ušteđevinu. Dijete koje je odraslo zajedno s gradnjom. Majstor na kupoli. Stariji džematlija koji je sanjao završenu džamiju, ali je nije dočekao. Žena koja je pripremala hranu za radnike. Putnik koji je slučajno zastao, upoznao nas i poslije postao prijatelj projekta.

Zgrada će, ako Bog da, biti završena. Ali mnogi trenutci i ljudi koje danas fotografiramo više se nikada neće moći vratiti pred objektiv. Tu društvene mreže prestaju biti samo promocija i postaju pamćenje.

Nismo željeli pokazati samo što gradimo

U tome možda leži i najvažnija pouka našeg dosadašnjeg iskustva. Dobra komunikacija male zajednice ne nastaje tako što se svakoga dana pokušava uvjeriti javnost koliko je ta zajednica uspješna. Ljudi vrlo brzo prepoznaju samohvalu. Mnogo je snažnije otvoriti vrata i jednostavno pokazati život.

Pokazati i veliki događaj i običan petak. I postavljanje alema i čišćenje gradilišta. I uglednog gosta i čovjeka koji anonimno radi. I svečanu vakufnamu i bocu vode pruženu nepoznatom putniku. Na taj način publika ne dobiva samo informacije o Džematu Maljevac. S vremenom počinje poznavati njegove ljude. A povjerenje se rijetko izgradi jednom velikom objavom. Nastaje stotinama malih susreta.

Iz malog mjesta prema velikom svijetu

U geografskom smislu Maljevac je malo mjesto. U digitalnom prostoru njegova veličina više se ne mjeri brojem kuća niti stanovnika. Objava napravljena uz cestu u Maljevcu za nekoliko trenutaka može stići do Zagreba, Sarajeva, Ljubljane, Beča, Münchena, Stockholma ili nekog mnogo udaljenijeg mjesta. Čovjek koji nikada nije prošao našom cestom može pratiti kako raste Islamski centar, upoznati njegove vakife, vidjeti naše volontere i saznati kako živi jedna muslimanska zajednica uz granicu Republike Hrvatske s Bosnom i Hercegovinom.

Društvene mreže tako su malom mjestu dale nešto što je nekada bilo rezervirano za velike institucije – mogućnost da samo proizvodi, uređuje i distribuira svoju priču. Ali s tom mogućnošću dolazi i odgovornost. Ne treba objavljivati samo više. Treba objavljivati smislenije. Ne treba isti sadržaj samo kopirati na pet mjesta. Facebook, Instagram, TikTok, YouTube i web trebaju govoriti istu priču, ali svaki svojim jezikom.

Gradimo džamiju i digitalno pamćenje

Možda ćemo pravu vrijednost svega što danas objavljujemo razumjeti tek mnogo kasnije. Jednoga dana neće više biti skela. Bageri će otići. Gradilište će postati uređeno dvorište. Ljudi će ulaziti u završeni Islamski centar, a generacije koje dolaze teško će moći zamisliti kako je sve izgledalo dok je ovdje bila samo ideja.

Tada će ostati fotografije. Ostat će videozapisi. Ostat će tekstovi. Ostat će glasovi ljudi koji su govorili pred kamerom. Ostat će stotine malih priča koje su u trenutku objavljivanja izgledale kao obična svakodnevica.

Počeli smo komunicirati kako bismo izgradili Islamski centar. A usput smo izgradili nešto što u početku nismo planirali – vlastiti medijski prostor i digitalno pamćenje Džemata Maljevac.

I možda će jednoga dana upravo ono što danas nazivamo „objavom“ nekome biti najvrjedniji odgovor na pitanje: Tko su bili ljudi koji su gradili ovu džamiju?