– od izgradnje objekta do stvaranja sadržaja, novih mogućnosti i odgovornosti koje tek dolaze

Više od tri godine u Maljevcu gradimo Islamski centar. Za to vrijeme naučili smo mnogo o gradnji, ljudima, organizaciji, strpljenju i zajedništvu. Naučili smo kako se prikupljaju sredstva, kako se okupljaju volonteri, kako se rješavaju problemi na gradilištu i kako se jedna velika ideja postupno pretvara u stvarnost. Svaki završeni dio objekta približava nas danu njegova otvorenja. Međutim, dok gledamo kupole, munaru, zidove i prostorije koje dobivaju svoj konačni oblik, pred nama se sve ozbiljnije pojavljuje jedno novo pitanje: što ćemo raditi kada gradnja završi?

O tome se ne može početi razmišljati tek nakon svečanog otvorenja. Budući život Islamskog centra zahtijevat će pripremu, ljude, znanje, organizaciju i jasnu viziju. Gradnja je veliki pothvat, ali ona je samo jedan dio onoga što smo započeli. Pred nama je razdoblje u kojem ćemo morati pokazati da znamo ne samo izgraditi veliki objekt nego ga i ispuniti sadržajima koji će imati stvarnu vrijednost za ljude.

Džematlije ostaju u središtu svega

Islamski centar u Maljevcu prvenstveno gradimo za naše džematlije, njihove obitelji i buduće generacije. Ta činjenica mora ostati polazište svakog razmišljanja o njegovoj namjeni.

Džemat Maljevac postoji od 1998. godine i obuhvaća područje triju općina: Cetingrada, Vojnića i Topuskog. Riječ je o prostorno razuđenoj zajednici u kojoj ljudi ne žive u jednome naselju, nego u više međusobno udaljenih mjesta. Takva stvarnost već godinama zahtijeva dodatni trud u organizaciji vjerskog života, mektepske pouke, susreta i zajedničkih aktivnosti. Novi Islamski centar otvara mogućnost da dio tih potreba ostvarujemo kvalitetnije i sadržajnije.

Uz prostor za namaz, projekt obuhvaća i prostore namijenjene obrazovnim, društvenim i drugim aktivnostima. Mektepska pouka, knjižnica, predavanja, susreti mladih, aktivnosti žena, razgovori sa starijima i zajednička okupljanja mogu dobiti primjereniji prostor i bolje uvjete. Međutim, prostor sam po sebi ne stvara sadržaj. Za dobar mekteb nisu dovoljne učionice, kao što za kvalitetan rad s mladima nije dovoljno imati dvoranu. Potrebni su ljudi koji će te aktivnosti osmišljavati, pripremati i redovito provoditi.

Poseban izazov bit će uključivanje djece i mladih. Želimo li da Islamski centar za njih bude mjesto kojem se rado vraćaju, moramo im ponuditi više od povremenih okupljanja. Potrebno je čuti njihove potrebe, razumjeti vrijeme u kojem odrastaju i dati im priliku da i sami sudjeluju u oblikovanju programa.

Jednako je važno misliti na starije džematlije, na obitelji koje žive udaljenije od Maljevca i na ljude koji se zbog svakodnevnih obveza rjeđe uključuju u zajednički život. Islamski centar će svoju svrhu najbolje ispunjavati onda kada naši džematlije u njemu budu prepoznavali vlastiti prostor, osjećali pripadnost i imali razlog dolaziti i izvan vremena namaza.

Džamija na mjestu na kojem se svakodnevno susreće svijet

Ipak, Islamski centar u Maljevcu po nečemu će se razlikovati od mnogih drugih džamija. Njegova lokacija neposredno uz međunarodni granični prijelaz otvara mogućnosti koje nadilaze uobičajene potrebe jednoga džemata. Pokraj njega prolaze ljudi različitih jezika, nacionalnosti, kultura i vjerskih pripadnosti. Neki putuju prema svojim domovima, drugi na godišnji odmor, treći poslovno ili iz sasvim osobnih razloga.

Mnogi od njih nikada ranije nisu bili u Maljevcu. Neki o našem džematu znaju vrlo malo, a neki su nas upoznali upravo tijekom čekanja na granici. Već sada, dok je Islamski centar gradilište, svakodnevno svjedočimo takvim susretima. Naša info-kućica uz cestu postala je mjesto razgovora, informiranja, pomoći i gostoprimstva. Putnici ovdje mogu dobiti vodu, osvježenje, korisnu informaciju ili jednostavno susresti nekoga tko će ih saslušati. To iskustvo ne treba promatrati samo kao zanimljiv dio razdoblja gradnje. Ono nam pokazuje kakvu bi ulogu Islamski centar mogao imati u budućnosti.

U sklopu objekta predviđeni su i javni toaleti s pristupom izvana, namijenjeni putnicima. Već taj sadržaj govori da smo pri planiranju razmišljali i o ljudima koji možda nikada neće sudjelovati u našim vjerskim programima, ali će im pomoć na putovanju biti dragocjena. Sutra će netko u Islamski centar doći radi namaza, netko radi predavanja, a netko iz znatiželje. Možda će nam se obratiti obitelj koja prvi put putuje kroz Hrvatsku, skupina učenika koja želi upoznati islam ili čovjek koji nikada nije razgovarao s imamom.

Naša džamija neće biti samo mjesto na koje se dolazi s unaprijed određenom namjerom. Bit će i mjesto koje mnogi ljudi otkrivaju sasvim slučajno. Takvi susreti zahtijevaju otvorenost, strpljenje, znanje i sposobnost razumijevanja drugih.

Novi izazovi koje gradnja nije mogla riješiti

Tijekom gradnje susretali smo se s brojnim izazovima. Trebalo je osiguravati sredstva, nabavljati materijal, usklađivati radove, organizirati volontere i donositi odluke koje nisu uvijek bile jednostavne. No budući izazovi bit će drukčiji. Kada Islamski centar bude završen, svakodnevna odgovornost neće nestati. Naprotiv, dobit će nove oblike.

Veliki objekt zahtijeva redovito održavanje, čišćenje, grijanje, električnu energiju, tehničku brigu, sigurnost i financijsku stabilnost. Sve su to pitanja o kojima se mora razmišljati prije otvorenja. Jednako je važno pitanje organizacije programa. Tko će ih pripremati? Tko će ih voditi? Kako ćemo uskladiti vjerske, obrazovne, kulturne i društvene aktivnosti? Kako ćemo osigurati da sadržaji odgovaraju stvarnim potrebama ljudi, a ne samo našim dobrim željama?

Posebnu pozornost zahtijevat će odnos prema posjetiteljima koji ne pripadaju našem džematu. Trebat će razmišljati o organiziranim posjetima, osnovnim informacijama na različitim jezicima, predstavljanju islamske tradicije, pravilima korištenja prostora i načinu na koji ćemo odgovarati na pitanja ljudi koji se prvi put susreću s našom vjerom.

U takvim situacijama nije dovoljno samo otvoriti vrata. Važno je znati što želimo predstaviti, kako razgovarati i kako svakom posjetitelju omogućiti dostojanstven susret s našom zajednicom.

Posebna je odgovornost očuvati vjersku svrhu objekta i istodobno razvijati njegovu društvenu otvorenost. Otvorenost ne znači odustajanje od vlastitog identiteta. Ona znači sposobnost da svoj identitet živimo odgovorno, razumljivo i s poštovanjem prema drugima.

Može li džamija ponuditi i nešto što od nje ne očekujemo?

Ovo je pitanje koje vrijedi otvoriti već sada. Navikli smo da se džamija povezuje s namazom, mektebom, ramazanskim programima, bajramima i drugim vjerskim aktivnostima. Sve to ostaje njezina temeljna zadaća. Međutim, Islamski centar može biti i mjesto na kojem se razgovara o problemima suvremenog čovjeka, gdje se susreću različite generacije i gdje se otvaraju teme važne za svakodnevni život.

Zašto u njemu ne bismo organizirali razgovore o odgoju djece, izazovima roditeljstva, odgovornom korištenju interneta, očuvanju obiteljskih odnosa ili položaju mladih u današnjem društvu? Zašto ne bismo povremeno ugostili liječnike, profesore, književnike, humanitarne djelatnike i druge stručnjake koji svojim znanjem mogu koristiti našoj zajednici?

Možemo razmišljati i o radionicama za djecu, predstavljanjima knjiga, susretima učenika, obrazovnim programima za odrasle, humanitarnim aktivnostima te organiziranim posjetima škola i zainteresiranih skupina. Maljevac već ima iskustvo susreta ljudi različitih vjera i kultura. Islamski centar mogao bi pružiti kvalitetnije uvjete za nastavak takvih susreta, uz jasnu svijest o vlastitom vjerskom poslanju.

Njegova lokacija otvara i mogućnost da postane mjesto na kojem će putnici upoznavati lokalnu zajednicu, njezinu povijest i posebnosti života uz granicu. Ne tvrdimo da ćemo sve navedeno ostvariti niti da je svaki prijedlog već dio usvojenog programa. Riječ je o mogućnostima koje zaslužuju razgovor, procjenu i postupnu pripremu.

Možda će se neke ideje pokazati teško ostvarivima. Druge će se razviti tek nakon što Islamski centar počne raditi. Važno je da se ne ograničimo samo na ono što smo dosad radili zato što nam je poznato. Nova građevina pruža priliku da preispitamo i vlastite mogućnosti.

Volonteri će nam trebati i nakon posljednjeg radnog dana

Jedna od najprepoznatljivijih osobina Džemata Maljevac tijekom izgradnje Islamskog centra jest volontiranje. Brojni ljudi izdvajali su svoje vrijeme kako bi pomogli gradnji, dočekivali putnike, organizirali aktivnosti i obavljali poslove koji često ostaju izvan javnosti. Upravo zahvaljujući takvom pristupu pokazali smo da mala zajednica može preuzeti velike obveze.

Ali završetak gradnje neće značiti završetak potrebe za volonterima. Njihove će se uloge mijenjati. Umjesto dežurstava povezanih s gradilištem, trebat će organizirati doček gostiju, pripremu programa, rad s djecom, pomoć starijima, održavanje okoliša i brojne druge aktivnosti. Neki će se ljudi najbolje snalaziti u organizaciji. Drugi će moći pomoći svojim stručnim znanjem, poznavanjem stranih jezika, iskustvom u radu s mladima ili sposobnošću komunikacije.

Posebno je važno da u takav rad postupno uključujemo nove generacije. Djeca koja danas promatraju gradnju jednoga će dana odrasti. Neki će postati studenti, stručnjaci, roditelji i aktivni članovi džemata. Trebamo im ostaviti prostor da svoje sposobnosti razvijaju i koriste za dobro zajednice.

Volontiranje u Maljevcu neće prestati kada završimo gradnju. Ono će tada dobiti novu svrhu. Pritom moramo biti svjesni i granica volonterskog rada. Velik objekt ne može se dugoročno oslanjati samo na dobru volju nekoliko pojedinaca. Trebat će jasna podjela odgovornosti, planiranje i održiv način organizacije.

Najvažnije pitanje dolazi nakon svečanog otvorenja

Svečano otvorenje Islamskog centra bit će veliki događaj za naš džemat. Bit će to trenutak zahvalnosti Allahu, radosti zbog ostvarenog cilja i priznanja svima koji su sudjelovali u gradnji. No koliko god taj dan bio važan, on neće biti završetak naše odgovornosti. Pravi život Islamskog centra počet će nakon što se završe svečanosti, odu gosti i svakodnevica ponovno zauzme svoje mjesto. Tada će se pokazati koliko smo bili spremni za ono što dolazi.

Hoće li naši džematlije redovito koristiti nove prostore? Hoće li mladi imati svoje aktivnosti? Hoćemo li znati odgovoriti na potrebe putnika i posjetitelja? Hoćemo li uspjeti održavati objekt i razvijati programe bez pretjeranog opterećivanja zajednice? I još jedno pitanje koje ne smijemo zanemariti: hoćemo li uspjeti sačuvati bliskost među ljudima po kojoj je Maljevac postao prepoznatljiv?

Veliki prostori ne smiju stvoriti udaljenost među nama. Organizacija ne smije zamijeniti neposredan ljudski odnos, a broj aktivnosti ne smije postati važniji od njihove stvarne koristi. Islamski centar treba ostati mjesto u kojem se čovjek osjeća prihvaćeno, u kojem se njeguje vjera i u kojem zajedništvo nije samo riječ iz svečanih govora.

Pred nama su i izbori za novo džematsko vodstvo. Oni dolaze u razdoblju kada se, uz nastavak gradnje, sve ozbiljnije moramo pripremati za buduće upravljanje Islamskim centrom. Odgovornost za taj posao neće pripadati samo izabranim članovima odbora, nego će zahtijevati sudjelovanje cijelog džemata. Zato je važno da već sada razgovaramo o budućnosti, da prepoznajemo ljude koji mogu pridonijeti njezinu oblikovanju i da nove mogućnosti ne dočekamo nepripremljeni.

Od gradilišta do mjesta koje živi

Islamski centar u Maljevcu nastaje zahvaljujući vjeri, povjerenju, radu i pomoći velikog broja ljudi. Njegova gradnja već je povezala džematlije, vakife, volontere, putnike i prijatelje Maljevca iz različitih krajeva svijeta. Bila bi velika šteta kada bismo nakon završetka gradnje prestali razvijati upravo ono što nas je do nje dovelo.

Želimo da Islamski centar bude snažno uporište vjerskog života naših džematlija, mjesto odgoja i obrazovanja djece, susreta generacija, otvorenih razgovora i korisnih aktivnosti. Želimo i da čovjek koji prolazi kroz Maljevac, bez obzira na to odakle dolazi, može prepoznati zajednicu koja zna dočekati, pomoći i razgovarati.

Za takvu budućnost neće biti dovoljni lijepa arhitektura, uređene prostorije i bogata oprema. Bit će potrebni ljudi koji razumiju svrhu svega što smo izgradili. Do danas smo uglavnom odgovarali na pitanje kako izgraditi Islamski centar. Vrijeme je da počnemo odgovarati i na pitanje kakav život želimo izgraditi u njemu.

Jer naša najveća zadaća neće biti samo dovršiti građevinu. Bit će to učiniti je mjestom koje će živjeti i onda kada više ne bude nikoga tko se sjeća njezinih prvih temelja.