Počela je škola

– znanje koje nadilazi ocjene, škola, obitelj i zajednička odgovornost, iz školske klupe u mektebsku učionicu

Povratak u klupe, ali i odgovornosti

Rujan je ponovno promijenio ritam života. Nakon ljeta, godišnjih odmora i nešto slobodnijih dana, školska su vrata otvorena, hodnici su oživjeli, a pred učenicima i učiteljima nova je godina rada, obveza i očekivanja. Poseban je to trenutak za prvašiće. Njima je sve novo: učionica, školska torba, učiteljica, raspored, prijatelji, zvono koje određuje kada nešto počinje i završava. Za odrasle je početak škole uglavnom povratak poznatoj rutini, ali za dijete koje prvi put sjedne u školsku klupu počinje jedno sasvim novo životno poglavlje. Možda baš zbog njih vrijedi podsjetiti se da škola nije samo mjesto na kojem se skupljaju ocjene. Ona je jedno od prvih mjesta na kojem dijete uči živjeti s drugima. Svaka nova školska godina zato nije samo novi početak za učenike nego i podsjetnik odraslima koliko je važno ono što djeci pružamo na njihovu putu odrastanja. Jer znanje koje danas stječu sutra će oblikovati i njihov život i društvo u kojem ćemo svi zajedno živjeti.

Znanje nije samo dobra ocjena

Vrijednost znanja danas se često ponavlja, ali pitanje je koliko doista razumijemo što znači biti obrazovan. Dijete može imati odlične ocjene, a da još nije naučilo prihvatiti poraz, poštovati drugoga, priznati pogrešku ili odgovorno izvršiti obvezu. Može znati mnogo činjenica, a ne znati razgovarati bez vrijeđanja. Obrazovanje bez odgoja lako proizvede sposobnog čovjeka kojemu nedostaje osjećaj odgovornosti prema drugima. Škola zato prenosi znanje, ali istodobno oblikuje radne navike, odnos prema obvezama, ljudima i zajednici. U vremenu kada dijete do informacije na mobitelu može doći za nekoliko sekundi, važnije nego ikada postaje naučiti ga što učiniti s informacijom koju je pronašlo, kako razlikovati istinu od manipulacije i kako svoje znanje koristiti za dobro.

Tko danas odgaja dijete?

Odgoj djeteta nikada nije bio posao samo jedne osobe ili jedne ustanove, a danas je ta zajednička odgovornost važnija nego ikada. Tu dolazimo do pitanja koje početkom svake školske godine zaslužuje više pažnje: čija je zapravo odgovornost odgoj djeteta? Ponekad roditelji od škole očekuju da ispravi ono što nije učinjeno kod kuće, dok se od učitelja traži da istodobno bude predavač, pedagog, psiholog, odgojitelj i rješavatelj gotovo svakog problema koji dijete donese u učionicu. Ali ni škola ne može zamijeniti obitelj. Dijete danas odrasta između nekoliko snažnih utjecaja – roditelja, škole, prijatelja, interneta i društvenih mreža. Mobitel je postao još jedna učionica, samo što često ne znamo tko u njoj predaje. Zbog toga roditelj i učitelj ne bi trebali stajati na suprotnim stranama kada se pojavi problem, nego na istoj strani – uz dijete. Roditelji, učitelji i sama djeca sukreatori su obrazovanja i odgoja, svatko sa svojim dijelom odgovornosti.

Svako jutro iz Maljevca kreće nekoliko puteva

Ta velika pitanja kod nas imaju vrlo konkretnu sliku. Osnovne škole u Cetingradu, Vojniću i Topuskom ponovno su otvorile svoja vrata, a s njima je započeo i svakodnevni ritam naših obitelji. Djeca iz Maljevca i okolnih naselja ujutro ulaze u autobuse i odlaze prema svojim školama. Stariji učenici nastavljaju put prema srednjim školama u Topuskom, Slunju, Karlovcu i Zagrebu. Iza svakoga tog jutarnjeg polaska stoji mnogo više od prijeđenih kilometara: rano ustajanje, čekanje autobusa, nastava, zadaća, učenje i povratak kući. Roditelji pritom organiziraju svoj dan prema rasporedu djece, učitelji ih dočekuju u učionicama, a djeca postupno preuzimaju sve veći dio vlastite odgovornosti. Posebnu pažnju zaslužuju naši prvašići. Njima sada ne treba samo nova torba i školski pribor. Trebaju ohrabrenje, strpljenje i osjećaj da su odrasli oko njih zajedno na njihovoj strani. Svaki njihov jutarnji odlazak prema školi zapravo je put prema budućnosti koju tek trebaju izgraditi. Na nama odraslima je da im taj put ne prijeđemo umjesto njih, nego da ih osposobimo da njime jednoga dana znaju hodati sami.

Mekteb – druga učionica odrastanja

Za muslimansku djecu obrazovanje ne završava posljednjim školskim satom. Uz školu postoji i mekteb kao dodatna, praktična škola vjere i života u džematu – mjestu kojem pripadaju. U školi dijete stječe znanja potrebna za razumijevanje svijeta, a u mektebu uči kako vjeru razumjeti i živjeti: učiti Kur’an, klanjati, poznavati svoju vjeru, razvijati ahlak, odgovornost i osjećaj pripadnosti zajednici. Jedno ne treba suprotstavljati drugome. Naprotiv, dobro organiziran život djeteta može imati mjesta i za školu, i za mekteb, i za sport, i za igru, i za obitelj. To, međutim, zahtijeva suradnju roditelja, učitelja, vjeroučitelja i muallima, ali i spremnost nas odraslih da vlastitim primjerom pokažemo kako je ono što od djece tražimo vrijedno njihova vremena i truda. Mekteb djetetu ne daje samo znanje o vjeri, nego mu pomaže da pronađe svoje mjesto unutar zajednice kojoj pripada. Ono što nauči u školi može mu pomoći da uspije u životu, a ono što usvoji kroz vjeru treba mu pomoći da zna kakav čovjek želi biti. Najvrjednije obrazovanje počinje onda kada zajedno odgajamo i um i karakter.

Djeca su zajednički ispit odraslih

Počela je škola. Za nekoliko tjedana početno uzbuđenje će proći, nove će torbe dobiti prve ogrebotine, pojavit će se prve ocjene, zadaće, možda i prve poteškoće. Tada počinje važniji dio priče. Ne trebamo pitati dijete samo: „Što si dobio?“, nego i: „Što si danas naučio?“, „Kako si se ponašao?“, „Je li nekome trebala tvoja pomoć?“ i „Što ti danas nije bilo lako?“ Jer cilj obrazovanja nije samo dijete koje će jednoga dana imati diplomu i posao. Cilj bi trebao biti mlad čovjek koji zna misliti, raditi, poštovati drugoga, čuvati svoje vrijednosti i preuzeti odgovornost za vlastiti život. Škola u tome može učiniti mnogo. Mekteb također. Ali ni jedna učionica ne može sama završiti posao koji pripada svima nama. Djeca su ponovno sjela u školske klupe. Možda je početak školske godine dobra prilika da se i mi odrasli zapitamo jesmo li spremni ponovno sjesti u svoju klupu odgovornosti – jer dok djeca uče za život, mi pred njima polažemo ispit kakve ćemo im ljude pomoći postati.

Početak škole podsjeća nas da obrazovanje i odgoj djeteta nisu zadaća samo škole ili obitelji, nego zajednička odgovornost roditelja, učitelja, vjeroučitelja, mekteba i cijele zajednice da od znanja izgrade sposobnog, odgovornog i dobrog čovjeka.