Ocjene blijede, odgoj ostaje
– kada školsko zvono označi novi početak, znanje otvara vrata, odgoj pokazuje put, od učionice do života
Kraj nastavne godine i početak novih odluka
Približava se kraj nastavne godine. U školskim hodnicima već se osjeća drukčije raspoloženje. Učenici odbrojavaju posljednje dane nastave, zaključuju se ocjene, završavaju ispiti i polako se otvaraju vrata ljetnog raspusta. Nekima predstoji upis u prvi razred osnovne škole, drugi biraju srednjoškolski put, a oni najstariji završavaju jedno važno životno poglavlje. U našemu kraju učenici osnovno obrazovanje pohađaju u Vojniću, Topuskom i Cetingradu, dok ih srednjoškolski put vodi prema Topuskom, Slunju ili Karlovcu. Ovih dana mnogi roditelji, učenici i nastavnici s posebnom pozornošću promatraju e-dnevnike i brojčane rezultate. To je razumljivo jer svatko želi vidjeti plod uloženoga truda. Ipak, život nas iznova podsjeća da postoji nešto što se ne može izraziti brojkom. Postoji vrijednost koja traje mnogo dulje od svake ocjene. To je odgoj.
Odgoj je više od svake ocjene
Ocjene imaju svoju važnost. One pokazuju znanje, zalaganje i odnos prema školskim obvezama. Međutim, čovjeka ne određuje samo ono što piše u imeniku. Nije teško pronaći primjere ljudi koji su imali izvrsne ocjene, a nisu naučili poštovati druge. S druge strane, mnogi su ostavili dubok trag zahvaljujući svojoj dobroti, poštenju i odgovornosti. Zato odgoj ostaje temelj na kojem se gradi svaka osobnost. Lijepa riječ, iskrenost, zahvalnost i poštovanje prema roditeljima, učiteljima i starijima ne ocjenjuju se brojkama, ali se pamte cijeli život. Kućni odgoj i vrijednosti koje dijete ponese iz obitelji često vrijede više od mnogih lekcija iz udžbenika. Društvu su potrebni obrazovani ljudi, ali jednako tako trebaju ljudi karaktera. Znanje bez morala može biti opasno, dok odgoj usmjerava znanje prema dobru. Zato je važno da kraj školske godine ne promatramo samo kroz prosjek ocjena, nego i kroz pitanje kakvi ljudi postajemo.
Duhovnost daje smisao naučenome
Posebnu ulogu u tome ima duhovna dimenzija života. Škola prenosi znanje, ali vjera pomaže čovjeku da to znanje pravilno koristi. Učenje o poštovanju, odgovornosti, iskrenosti i brizi za druge ne završava posljednjim školskim zvonom. Te vrijednosti oblikuju čovjeka tijekom cijeloga života. Namaz nas uči disciplini, džuma nas uči zajedništvu, a džamija nas podsjeća da čovjek nikada ne smije prestati raditi na sebi. Teorija dobiva puni smisao tek kada postane praksa. Nije dovoljno znati što je dobro, potrebno je dobro i činiti. Nije dovoljno govoriti o poštenju, potrebno je živjeti pošteno. Nije dovoljno naučiti definicije odgovornosti, potrebno je odgovorno djelovati. U tome se krije prava vrijednost odgoja. On povezuje ono što učimo s onim što svakodnevno živimo.
Raspust je prilika za primjenu naučenoga
Ljetni raspust koji dolazi nije samo vrijeme odmora. To je prilika da djeca i mladi pokažu ono što su naučili tijekom godine. Netko će pomagati roditeljima, netko će sudjelovati u aktivnostima džemata, netko će provoditi više vremena s obitelji, a netko će stečena znanja pretvarati u korisne vještine. I ovdje se može povući zanimljiva poveznica s izgradnjom Islamskog centra u Maljevcu. Nitko nije naučio graditi džamiju samo čitajući o tome. Potrebni su rad, odgovornost, suradnja i konkretni koraci. Isto vrijedi i za odgoj. Njegova se vrijednost ne vidi u riječima nego u djelima. Kao što se cigla po cigla slaže u građevinu, tako se i navika po navika ugrađuje u karakter čovjeka. Velike stvari nastaju iz malih, ali ustrajnih koraka. Zato svaki raspust može postati prilika za osobni rast.
Na kraju ostaje ono što smo postali
Kada se jednoga dana zaborave testovi, kontrolni zadaci i mnoge brojčane ocjene, ostat će ono što nosimo u sebi. Ostat će način na koji razgovaramo s ljudima, odnos prema obitelji, spremnost da pomognemo i osjećaj odgovornosti prema zajednici. Te vrijednosti prate čovjeka kroz cijeli život. Zato kraj nastavne godine nije samo trenutak za slavlje ili olakšanje. To je prilika za zahvalnost svima koji sudjeluju u odgoju djece – roditeljima, učiteljima, vjeroučiteljima i svima koji svojim primjerom oblikuju nove generacije. Ocjene će s vremenom izblijedjeti. Mnoge će se zaboraviti već nakon nekoliko godina. Odgoj ostaje. On postaje dio čovjeka. A upravo po tome ljudi na kraju života ostaju zapamćeni.
Ocjene su važan dio školovanja, ali tek odgoj, duhovnost, poštovanje, odgovornost i primjena naučenoga u svakodnevnom životu oblikuju čovjeka i ostavljaju trag koji traje mnogo duže od svake svjedodžbe.
