Mjesta koja odgajaju ljude
– mjesta koja ostaju u čovjeku, kada granica postane mjesto susreta, graditi ljude dok gradimo džamiju
Nisu sva mjesta ista
Na svijetu postoje gradovi koje pamtimo po njihovim trgovima, građevinama ili prirodnim ljepotama. Postoje i mjesta koja u nama ne ostave gotovo nikakav trag, premda smo kroz njih prošli više puta. No postoje i ona rijetka mjesta koja čovjeka mijenjaju. Ne čine to svojom veličinom, bogatstvom ni slavom, nego ljudima koje okupljaju i vrijednostima koje njeguju. Takva mjesta postaju tihe škole života u kojima se ne dijele svjedodžbe, nego iskustva. U njima čovjek nauči slušati, čekati, pomagati i dijeliti. Nauči da nije najvažnije koliko dugo negdje boravi, nego što iz toga vremena ponese. Tek kada ode, shvati koliko ga je jedno mjesto oblikovalo. Tada postaje jasno da neka mjesta ostaju na zemljopisnoj karti, a neka zauvijek ostanu u čovjekovu srcu.
Škola bez učionice
Mnogi od nas imaju takvo mjesto. Nekome je to rodno selo, nekome škola, nekome džamija ili crkva, a nekome obična ulica u kojoj je upoznao ljude koji su mu promijenili pogled na život. Takva mjesta ne odgajaju govorima, nego primjerom. Ondje se karakter gradi polako, iz susreta u susret, iz razgovora u razgovor i iz zajedničkog rada. Ljudi koji ondje dolaze možda imaju različite životne priče, ali ih povezuje želja da budu bolji nego što su bili jučer. Kada zajednica njeguje povjerenje, odgovornost i međusobno poštovanje, prostor dobiva novu vrijednost. Više nije samo mjesto prolaska, nego mjesto rasta. Njegova najveća snaga nije u zidovima, nego u ljudima koji jedni drugima postaju oslonac. Najvrjednije životne lekcije često naučimo u školi bez učionice, među ljudima koji nas svojim primjerom potiču da postanemo bolji.
Granica koja povezuje
Maljevac je za mnoge tek granični prijelaz na karti Europe. Putnici ga pamte po kolonama, čekanjima i prelascima iz jedne države u drugu. Oni koji ovdje dolaze češće znaju da se iza te slike krije nešto mnogo dublje. Na ovom mjestu godinama se susreću ljudi različitih jezika, država i životnih sudbina. Ovdje se dijeli osmijeh umornom putniku, pruža boca vode, razgovara s nepoznatim čovjekom i raduje svakom novom susretu. Granica tako prestaje biti crta koja razdvaja i postaje prostor koji povezuje. Čovjek često dođe misleći da će se ovdje zadržati nekoliko minuta, a ode noseći uspomenu koja traje mnogo dulje od samog putovanja. Možda je najveća vrijednost ovoga mjesta u tome što mnogi preko njega prijeđu samo jednom, a ipak ga pamte cijeli život.
Gradnja koja mijenja ljude
Najljepši primjer toga posljednjih godina vidi se u izgradnji Islamskog centra u Maljevcu. Mnogi će jednoga dana gledati njegovu arhitekturu, kupole i munaru. Još je važnije ono što se ne može fotografirati. Tijekom gradnje nastajala su nova prijateljstva, učvršćivalo se povjerenje i razvijao osjećaj zajedničke odgovornosti. Tisuće ljudi utkale su dio sebe u ovaj projekt, bilo donacijom, volontiranjem, dovom ili lijepom riječju. Gradili smo zidove, ali smo istodobno gradili zajednicu. Svaki dolazak na gradilište, svako dežurstvo uz cestu i svaki razgovor s prolaznicima ostavio je trag u ljudima koji su u tome sudjelovali. Neki su došli pomoći Islamskom centru, a na kraju su shvatili da je Islamski centar pomogao njima. Jednog dana će se završiti gradnja džamije, ali ono što je izgrađeno u ljudima nastavit će živjeti i nakon posljednjeg položenog kamena.
Ostati u ljudima
Vrijeme će pokazati koliko će ljudi posjetiti Maljevac i Islamski centar. Brojke će se mijenjati iz godine u godinu. Ono što će ostati jesu ljudi koji su ovdje naučili da zajedništvo nije riječ nego način života, da se velika djela ne događaju preko noći i da se najveće vrijednosti rađaju onda kada svatko ugradi dio sebe u zajednički cilj. Nisu sva mjesta jednaka. Neka ostanu iza nas čim ih napustimo. A neka nastave živjeti u nama dugo nakon što odemo. Vrijednost jednog mjesta ne mjeri se njegovom veličinom, nego ljudima kakve oblikuje. Ako Maljevac po nečemu bude zapamćen, neka to bude po ljudima koji su pokazali da se na jednoj granici može graditi ono što nema granica – dobrota, povjerenje i zajedništvo.
Prava vrijednost jednog mjesta ne mjeri se njegovim položajem ni veličinom, nego ljudima koje oblikuje i dobrom koje u njima ostavlja.
