Tri države, jedan Maljevac – koncentracija pažnje

– podrška koja potvrđuje vrijednost projekta, tri države, jedna točka susreta

MALJEVAC, 14. rujna 2026.
U samo nekoliko dana Maljevac je ugostio visoke predstavnike islamskih institucija iz Hrvatske, Bosne i Hercegovine i Turske. Tri države, tri institucionalne adrese i jedan projekt prema kojem je usmjerena pažnja koja za Džemat Maljevac predstavlja veliko priznanje, ali i novu odgovornost.

Dolaze razdoblja u kojima se vrijednost dugotrajnoga rada odjednom jasnije pokaže. Ne zato što se preko noći dogodilo nešto što prije nije postojalo, nego zato što ono što je dugo građeno počnu prepoznavati i drugi. Protekli tjedan u Maljevcu bio je upravo takav. U samo nekoliko dana ovdje su boravili akademik muftija Aziz ef. Hasanović, predsjednik Mešihata Islamske zajednice u Hrvatskoj, Mehmed Fatih Karaca, zamjenik predsjednika Diyaneta Republike Turske, te prof. dr. hfz. Mensur ef. Malkić, direktor Uprave za vjerske poslove Rijaseta Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini. Svaki je posjet imao svoj povod, sadržaj i karakter, ali kada ih pogledamo zajedno, dobivamo sliku koja nadilazi pojedinačne događaje. Hrvatska, Bosna i Hercegovina i Turska u nekoliko su dana svoje predstavnike imale na istome mjestu – u Maljevcu. Za malu zajednicu koja već više od tri godine nosi veliki projekt takva koncentracija pažnje nije svakodnevna pojava. Ona zaslužuje da se ne zadrži samo na fotografijama i protokolarnim izvještajima, nego da pokušamo razumjeti što nam govori.

Prvi i najočitiji odgovor vodi prema Islamskom centru u Maljevcu. Četrdeset mjeseci nakon početka gradnje projekt je došao do faze u kojoj se njegova veličina, ozbiljnost i buduća uloga mogu mnogo jasnije sagledati. Nedavno postavljanje alema na munaru bilo je jedan od najsnažnijih simboličkih trenutaka dosadašnje gradnje, a upravo su toj svečanosti nazočili muftija Hasanović i Mehmed Fatih Karaca. Nekoliko dana poslije gradilištem je prošao i hafiz Malkić sa suradnicima, upoznajući se izravno s onim što je do tada možda poznavao kroz informacije, fotografije i medijske objave. U tome postoji važna razlika. Jedno je čuti za projekt, drugo ga je pratiti izdaleka, a sasvim treće doći među ljude koji ga grade, proći njegovim prostorima i vidjeti što je tijekom 40 mjeseci nastalo. Islamski centar tako postupno prestaje biti samo velika ambicija jednoga džemata i postaje projekt o kojem se razgovara i izvan njegova neposrednog okruženja. Pažnja nije došla prije rada. Došla je kao njegova posljedica.

Tri države na jednoj granici

Posebnu težinu svemu daje položaj Maljevca. Nalazimo se u Hrvatskoj, nekoliko koraka od Bosne i Hercegovine, na jednom od najfrekventnijih ulaza u Europsku uniju, na prostoru kojim svakodnevno prolaze ljudi iz različitih država. Islamska zajednica u Hrvatskoj naš je prirodni institucionalni okvir i oslonac. Bosna i Hercegovina nije samo susjedna država s druge strane granične rampe; s njom ovaj kraj dijeli brojne obiteljske, prijateljske, kulturne i vjerske veze. Dolazak predstavnika Diyaneta iz Turske toj slici dodaje međunarodnu dimenziju i pokazuje da interes za ono što se ovdje gradi može prijeći i mnogo veće udaljenosti. Znakovito je da su se upravo u mjestu uz državnu granicu tijekom nekoliko dana susrela tri takva pravca. Granica koja se najčešće promatra kao crta razdvajanja ovdje se ponovno pokazala i kao mjesto susreta. Maljevac možda jest na rubu jedne države, ali to ne znači da mora biti na rubu pažnje.

Ipak, bilo bi pogrešno vrijednost protekloga tjedna mjeriti samo titulama ljudi koji su došli. Mnogo je važnije što njihovi dolasci znače ljudima koji su ovdje svih prethodnih mjeseci. Iza Islamskog centra nisu samo projekt, beton, kupole, munara i alem. Iza njega su vakifi koji su odvajali od svojega imetka, džematlije i prijatelji koji su vjerovali projektu, ljudi koji su prelazili stotine kilometara da bi pomogli, volonteri koji su provodili sate, dane i mjesece uz cestu i na gradilištu, obrtnici, donatori, žene, mladi i djeca. Iza svakoga vidljivog rezultata postoji mnogo nevidljivih sati. Kada nakon svega toga u Maljevac dođe visoki predstavnik jedne institucije, obiđe gradilište, razgovara s ljudima i izrazi podršku, onda taj dolazak ima vrijednost koja se ne može svesti na protokol. On ljudima koji projekt nose šalje jednostavnu, ali važnu poruku: ono što radite vidi se. Nekada je upravo takva potvrda potrebna zajednici koja je dugo na putu i koja zna koliko još posla pred njom stoji.

Pažnja koja nije nastala preko noći

Vrijedi pritom podsjetiti da se prepoznatljivost Maljevca nije pojavila u jednom tjednu. Ona je građena gotovo istom logikom kojom se gradi i sam Islamski centar – postupno. Kontinuitet radova, volonterizam izrastao iz stvarne potrebe, odnos prema putnicima, otvorenost prema ljudima, komunikacija s javnošću, medijska prisutnost i spremnost da se svaki korak projekta pokaže i objasni stvarali su širi krug ljudi koji danas znaju što se u Maljevcu događa. Nije svaki dan bio velik niti je svaki korak bio spektakularan. Bilo je mnogo običnih dana u kojima je trebalo jednostavno nastaviti. Upravo su oni stvorili podlogu za trenutke kojima danas svjedočimo. Najlakše je vidjeti alem kada je na vrhu munare; mnogo je teže vidjeti sve dane koji su bili potrebni da bi tamo stigao. Isto vrijedi i za pažnju koju projekt danas dobiva. Vidljivost koja traje rijetko nastaje slučajno – iza nje obično stoji dug kontinuitet rada.

Zbog toga protekli tjedan ne treba razumjeti kao vrhunac nakon kojega možemo biti zadovoljni sami sobom. Naprotiv, što projekt postaje vidljiviji, veća postaje i odgovornost onih koji ga nose. Dolazak muftije Aziza ef. Hasanovića, Mehmeda Fatiha Karace i hafiza Mensura ef. Malkića jest priznanje, podrška i ohrabrenje, ali istodobno podiže očekivanja. Ako Islamski centar privlači pažnju prije nego što je dovršen, onda moramo ozbiljno razmišljati o tome kakav će život imati kada njegova vrata budu potpuno otvorena. Hoće li njegova veličina biti samo arhitektonska ili će biti prepoznatljiv po kvaliteti vjerskoga života, obrazovanju, radu s djecom i mladima, susretima, dijalogu, gostoprimstvu i služenju ljudima? To je sljedeća razina projekta. Nije cilj samo napraviti džamiju koju će ljudi dolaziti posjetiti, nego džamiju zbog čijeg će se rada ljudi poželjeti vraćati.

Velika pažnja nosi veliku odgovornost

Za Džemat Maljevac protekli tjedan stoga ima značenje koje će se možda još jasnije vidjeti s vremenskim odmakom. Tri države ne treba isticati zbog veličine protokola, nego zbog širine kruga koji se oko projekta postupno stvara. Hrvatska, Bosna i Hercegovina i Turska nisu se u Maljevcu susrele za jednim službenim stolom niti je riječ o jednom zajedničkom događaju. Ali činjenica da su njihovi visoki vjerski predstavnici u samo nekoliko dana došli na isto gradilište dovoljno govori o pažnji koju projekt danas privlači. Za nas koji ovdje živimo to je velika podrška. Još više, to je potvrda ljudima koji su vjerovali da malo mjesto može napraviti nešto što će biti primijećeno mnogo dalje od njegovih granica. No najljepši odgovor na tu pažnju neće biti još jedna fotografija, govor ili naslov. Bit će to nastavak rada istom ozbiljnošću i onda kada gostiju nema, kada se kamere ugase i kada ponovno ostanu gradilište, ljudi i posao koji treba završiti. Jer najveće priznanje za Maljevac neće biti koliko je važnih ljudi došlo vidjeti što gradimo, nego kakvo ćemo mjesto izgraditi za sve ljude koji će tek dolaziti.