– dan kada je alem stigao na vrh, a jedna priča postala vidljiva izdaleka, od ruke do ruke – alem kao simbol zajedništva, četrdeset mjeseci gradnje utkano u jedan trenutak

MALJEVAC, 9. rujna 2026.
Četrdeset mjeseci nakon početka gradnje Islamskog centra u Maljevcu, u utorak 8. rujna 2026. godine, svečano je podignut alem na munaru. Bio je to jedan od najsnažnijih simboličkih trenutaka dosadašnje gradnje – trenutak u kojem su se susreli vjera, vakuf, zajedništvo, volonterski rad i tisuće pojedinačnih doprinosa ugrađenih u ovaj veliki projekt.

Postoje događaji koje je moguće opisati datumom, programom i imenima sudionika. Postoje, međutim, i oni čije se pravo značenje ne može svesti samo na protokol. Svečanost podizanja alema na munaru Islamskog centra u Maljevcu pripadala je upravo takvim događajima.

Pred džematlijama, vakifima, volonterima, gostima i prijateljima Džemata Maljevac podignut je alem koji će stajati na najvišoj točki Islamskog centra. Time je nakon četrdeset mjeseci gradnje dosegnuta još jedna velika etapa projekta koji je od samoga početka mnogo više od podizanja jedne građevine. Svečanost je prethodno bila najavljena i na službenim stranicama Islamske zajednice u Hrvatskoj kao značajan korak prema završetku i finalizaciji projekta.

Od ruke do ruke – put alema do vrha

Posebnu simboliku imao je način na koji je alem krenuo prema munari. Imam Džemata Maljevac Admir ef. Muhić podigao je alem i predao ga predsjedniku Džematskog odbora Osmanu Bašiću. Potom je alem krenuo iz ruke u ruku – kroz ruke ljudi koji su godinama dio ove priče i koji su svoje vrijeme, trud i energiju utkali u gradnju Islamskog centra. Predavali su ga Sajid Dizdarević, Feho Kendić, Aziz Muhić, Amar Muratović, Mirsad Zarifović i Hasib Omanović, sve do najvećeg vakifa i prijatelja Džemata Maljevac Abdulaha Nesimija, koji ga je predao akademiku muftiji Azizu ef. Hasanoviću i potpredsjedniku Uprave za vjerske poslove Republike Turske – Diyaneta Mehmedu Fatihu Karaci.

Taj put alema od ruke do ruke možda je najbolje pokazao način na koji je građena i sama džamija Nitko ga nije donio do ove točke sam. Svaka ruka nastavila je ondje gdje je prethodna stala. Nakon dove, muftija Hasanović i Mehmed Fatih Karaca, u pratnji domaćina, ponijeli su alem prema mjestu njegova postavljanja.

Visoki gosti u Maljevcu

Svečanosti su, uz akademika muftiju Aziza ef. Hasanovića i Mehmeda Fatiha Karacu, nazočili zamjenik muftije Mevludin ef. Arslani, predstavnici Veleposlanstva Republike Turske u Zagrebu, predstavnici tvrtke Vacon, vakifi, džematlije, volonteri te brojni prijatelji i gosti Džemata Maljevac. U službenom dijelu programa okupljenima su se obratili imam Admir ef. Muhić, Mehmed Fatih Karaca i akademik muftija Aziz ef. Hasanović.

Karaca nije skrivao zadovoljstvo boravkom u Maljevcu, posebno istaknuvši da mu ovaj posjet ima dodatnu važnost jer je riječ o njegovu prvom dolasku u Europu na funkciji koju trenutačno obnaša. Domaćinima je čestitao na ostvarenome rezultatu te uputio riječi podrške nastavku projekta.

Muftija Hasanović izrazio je ponos i zadovoljstvo onime što je Džemat Maljevac ostvario tijekom proteklih četrdeset mjeseci, istaknuvši jedinstvo zajednice, uspješnost projekta i veliki angažman domaćina. Posebno je naglasio simboliku trenutka u kojem se s ponosom podiže šesti alem u Hrvatskoj.

„Danas ne podižemo samo alem“

Imam Džemata Maljevac Admir ef. Muhić u svom je obraćanju podsjetio da je prije četrdeset mjeseci na mjestu današnjeg Islamskog centra bilo mnogo nepoznanica, nacrta, temelja i velika želja, dok danas ondje stoji građevina s kupolama, alemima i munarom koja je stigla do svoga završnog dijela.

„Danas ne podižemo samo alem na munaru. Danas podižemo znak svega onoga što smo proteklih četrdeset mjeseci gradili među ljudima.“

Govoreći o ljudima koji stoje iza projekta, podsjetio je na ono što se s vrha munare neće moći vidjeti: odvojene dnevnice, prijeđene kilometre, sate dežurstava uz cestu i na gradilištu, donacije velikih i malih iznosa, dječje kasice, vakufe, trud majstora, dijaspore, džematlija i prijatelja.

„Alem se vidi izdaleka, ali njegov temelj čine ljudi“, poručio je. Upravo je ta misao obilježila velik dio svečanosti. Iza jednoga sjajnog alema koji će se ubuduće vidjeti izdaleka nalazi se priča koju su tijekom četrdeset mjeseci pisale stotine i tisuće ruku.

Gradili smo Centar, a gradili smo i odnose

Projekt Islamskog centra u Maljevcu od početka nije ostao zatvoren unutar granica gradilišta. Njegova posebnost postao je način na koji je povezao ljude. Uz cestu kojom svakodnevno prolaze putnici nastala su poznanstva i prijateljstva. Tu su se prikupljala sredstva, razgovaralo, susretalo ljude iz brojnih zemalja. Tijekom ljetnih mjeseci putnicima su dijeljeni voda i sladoled, džamija je ostajala otvorena za namaz i predah, a volonteri su postali jedno od prepoznatljivih lica Maljevca.

Zbog toga je u obraćanju domaćina posebno naglašeno kako Islamski centar svoj puni smisao neće dobiti samo završetkom zidova, podova, fasade i munare. Njegov će se smisao potvrđivati ako bude mjesto namaza, znanja i odgoja, ali i susreta, otvorenosti, dijaloga i pružene ruke. Jer džamija nije velika samo po svojim dimenzijama. Velika je po dobru koje iz nje izlazi.

Malo mjesto koje nije svoje mogućnosti mjerilo veličinom

Svečanost je ponovno pokazala jednu od posebnosti priče iz Maljevca. Malo mjesto na hrvatsko-bosanskohercegovačkoj granici prihvatilo je projekt koji je u početku izgledao znatno veći od njegovih mogućnosti.

Četrdeset mjeseci poslije odgovor na često pitanje „Kako uspijevate?“ sve je vidljiviji. Nije ga moguće pronaći u jednom čovjeku, jednom velikom donatoru niti jednom događaju. Nalazi se u zajedničkom „mi“ – u ljudima koji su davali koliko su mogli, dolazili kada je trebalo, tražili rješenja kada su se pojavljivali problemi i nastavljali kada nije bilo jednostavno. Zbog toga je i podizanje alema bilo zamišljeno tako da prođe kroz ruke ljudi. Njegov put prema vrhu simbolički je ponovio put cijeloga projekta.

Pogled prema vrhu, ali i prema ljudima

Najemotivniji trenutci nastupili su kada je nakon dove alem krenuo prema mjestu na kojem će desetljećima, ako Bog da, ostati iznad Maljevca. Pogledi su tada bili usmjereni prema vrhu munare. Ipak, možda je još važniji bio pogled prema ljudima okupljenima ispod nje. Vakifi. Džematlije. Volonteri. Majstori. Gosti. Mladi. Stariji. Oni koji su dali mnogo i oni koji su dali koliko su mogli. Oni čija se imena znaju i mnogi čija se imena nikada neće naći u novinskim naslovima. Bez ljudi koji su ostali dolje ne bi bilo ni alema koji je otišao gore. To je bila i jedna od središnjih poruka cijelog događaja.

Nije dovoljno izgraditi džamiju. Treba izgraditi zajednicu dostojnu džamije. Nije dovoljno podići alem da se vidi izdaleka. Treba živjeti vrijednosti zbog kojih je podignut.

Alem kao potpis, a ne kao završna točka

Podizanje alema označilo je veliki trenutak, ali ne i završetak gradnje Islamskog centra u Maljevcu. Projekt nastavlja svoj put prema završnim fazama, što je nakon svečanosti zabilježio i Preporod.info.

Pred Džematom je još posla. I upravo zato ovaj događaj nije zamišljen kao slavlje završenog projekta, nego kao zahvalnost za prijeđeni put i novi poticaj za ono što slijedi. Četrdeset mjeseci gradnje pokazalo je koliko daleko može stići zajednica kada ljudi vjeruju jedni drugima, kada ne čekaju idealne okolnosti i kada zajednički emanet nose ustrajno.

Alem će od sada biti vidljiv izdaleka. Iza njega će ostati nevidljivi temelji odricanja, vakufa, rada, povjerenja i zajedništva koji su ga doveli do vrha.

Kako je na kraju svoga obraćanja poručio imam Džemata Maljevac: „Naš pravi uspjeh neće biti koliko smo visoko podigli munaru, nego koliko smo se kao ljudi uz nju uspjeli uzdići.“