Hutba: Nećemo stići sve – ali nešto ne smije čekati

petak, 2.10.2026., Džemat Maljevac
hatib: Admir ef. Muhić

Hvala Allahu, Gospodaru svih svjetova, i neka je salavat i selam na Njegovog posljednjeg poslanika Muhammeda, ﷺ, na njegovu obitelj, ashabe, tabi’ine i tabe’a tabi’ine, i na sve one koji su doprinijeli da islam dođe do nas i u naše krajeve.

Cijenjena braćo, postoji jedna rečenica koju često izgovaramo, a da o njoj gotovo i ne razmišljamo: „Ima vremena.“ Nazvat ću ga – ima vremena. Otići ću roditeljima – ima vremena. Pomirit ću se s njim – ima vremena. Vratit ću dug – ima vremena. Promijenit ću se – ima vremena. Ostavit ću grijeh – ima vremena. Učinit ću nešto korisno za svoju zajednicu – ima vremena. I tako čovjek ne odgađa samo obveze. Ponekad odgađa vlastiti bolji život.

Živimo u vremenu u kojem imamo kalendare u telefonima, podsjetnike, alarme, aplikacije za organizaciju dana i uređaje koji nam štede vrijeme. Nikada čovjek nije imao toliko pomagala da upravlja svojim vremenom, a opet tako često govori da vremena nema. Možda naš problem nije samo nedostatak vremena. Možda je problem što ne znamo uvijek čemu vrijeme treba dati.

Kada čovjek shvati što je važno

Allah, dž.š., u Kur’anu upozorava: „I od onoga čime vas Mi opskrbljujemo udjeljujte prije nego nekome od vas smrt dođe, pa da onda rekne: ‘Gospodaru moj, da me još samo kratko vrijeme ostaviš, pa da milostinju udjeljujem i da dobar budem!’“ (El-Munafikun, 10.) Primijetimo što čovjek tada traži. Ne traži još vremena da kupi nešto što nije stigao kupiti. Ne traži još jedan poslovni uspjeh. Ne traži još jednu kuću, još jedan automobil ili još jedno putovanje. Traži vrijeme da učini dobro. Kada mu vremena ponestane, odjednom postane jasno što je vrijedilo vremena. To je ozbiljna pouka nama koji vrijeme još imamo. Nemoj čekati kraj da bi shvatio vrijednost dana koji ti je Allah dao danas.

Neke stvari ne smiju čekati

Poštovana braćo, nećemo u životu stići sve. I ne moramo. Nećemo posjetiti sva mjesta koja želimo. Nećemo završiti svaki posao. Nećemo ostvariti svaki plan. Nećemo zaraditi sve što bismo htjeli niti riješiti svaki problem. Ali postoje stvari koje ne bismo smjeli ostaviti nedovršenima ako ih možemo učiniti danas.
Ako dugo nisi nazvao roditelje – nazovi ih.
Ako si nekoga povrijedio – zatraži halal.
Ako ti je netko učinio dobro – zahvali mu dok te može čuti.
Ako duguješ – vrati koliko možeš i ne bježi od obveze.
Ako si zanemario namaz – ne čekaj poseban datum da se vratiš sedždi.
Ako se nisi promijenio – krajnje ti je vrijeme.
Ako postoji grijeh za koji znaš da te udaljava od Allaha – nemoj pregovarati s njim još godinu dana.
Ako možeš pomoći čovjeku – pomozi.
Ako možeš ostaviti dobro iza sebe – ostavi ga.
Jer postoji velika razlika između „nisam mogao“ i „mogao sam, ali sam stalno odgađao“.

Dani prolaze, ali nešto iza njih ostaje

Jučer smo u našem džematu obilježili jednu zanimljivu brojku: 1.250 dana prošlo je od polaganja kamena temeljca za Islamski centar u Maljevcu. Tisuću dvjesto pedeset puta svanulo je i smrklo se. Nijedan od tih dana ne možemo vratiti. Ali kada danas pogledamo prema Islamskom centru, vidimo da iza tih prošlih dana nešto stoji. To je dobra slika i za naš život. Ne možemo zaustaviti vrijeme. Ali možemo odlučiti što će vrijeme ostavljati iza nas. Jednoga dana i iza mene i iza tebe bit će određeni broj godina, mjeseci i dana. Pitanje neće biti samo koliko ih je bilo. Pitanje je: što je iz njih nastalo? Jesam li nekoga odgojio? Jesam li nekome pomogao? Jesam li nešto naučio i prenio? Jesam li ostavio vakuf? Jesam li pomirio ljude? Jesam li sačuvao obraz? Jesam li iza sebe ostavio dovu dobrog djeteta? Ili sam samo bio zauzet?

Između mladosti i odlaska

Proteklih dana život nam je dao nekoliko snažnih slika. Radovali smo se nastupu našega mladog hafiza Enisa Bašića na Međunarodnom natjecanju u učenju Kur’ana u Zagrebu – mlad čovjek svoje vrijeme ulaže u Allahovu Knjigu, a ono što danas nauči može nositi cijeloga života. A gotovo istodobno ispraćali smo ljude koji su završili svoj dunjalučki put. To je život. Netko počinje. Netko je na polovici puta. Netko odlazi. I nitko od nas ne zna gdje se točno nalazi na vlastitoj vremenskoj crti. Zbog toga vjernik ne živi u strahu od smrti, ali živi svjestan vrijednosti života. Smrt nije poziv da prestanemo planirati. Naprotiv. Sadi, gradi, školuj djecu, radi, putuj, razvijaj posao, uređuj kuću, planiraj budućnost. Ali dok planiraš život, nemoj zaboraviti živjeti ono zbog čega ti je život darovan.

Najopasnije “sutra”

Allahov poslanik Muhamed, a.s., je rekao: „Dvije su blagodati kojih mnogi ljudi nisu svjesni: zdravlje i slobodno vrijeme.“ (Buhari) Zdrav čovjek misli da će uvijek moći. Mlad čovjek misli da će uvijek stići. Čovjek koji danas ima priliku misli da će ista vrata biti otvorena i sutra. A nisu sva sutra ista. Dođe vrijeme kada bi čovjek dao mnogo da može učiniti ono što je nekada mogao učiniti bez ikakve teškoće. Zato nemojmo podcjenjivati današnji dan. Možda danas ne možemo promijeniti cijeli svoj život. Ali možemo promijeniti jednu stvar.
Jedan namaz vratiti na njegovo mjesto.
Jedan poziv uputiti.
Jedan dug početi vraćati.
Jednu svađu završiti.
Jednu promjenu izvršiti.
Jednu sadaku dati.
Jednu ružnu naviku ostaviti.
Jednom čovjeku olakšati.
Jednu iskrenu dovu proučiti.
Allah od nas ne traži da u jednom danu završimo cijeli život. Ali traži da ne propuštamo dobro koje možemo učiniti.

Draga braćo, ne bojmo se što nećemo stići sve. Nitko nije stigao sve. Mnogo je važnije da ne propustimo ono što je bilo vrijedno našega vremena, našega zdravlja, našega imetka i našega života. Kada večeras pogledamo iza današnjega dana, neka iza njega ostane barem jedno dobro koje jutros nije postojalo. A kada jednoga dana drugi budu gledali iza naših života, neka imaju po čemu dobrom da nas se sjete.

Ne boj se da nećeš stići sve. Boj se da ne propustiš ono zbog čega ti je vrijeme i dato.

Molimo Allaha, dž.š., da nam podari bereket u vremenu, da nas sačuva nemara i odgađanja dobra, da nam pomogne da iskoristimo zdravlje prije bolesti, mogućnost prije nemoći i život prije smrti. Gospodaru naš, primi naša dobra djela, oprosti naše propuste i učini da iza nas ostane dobro koje će trajati i kada nas više ne bude.
Amin!