Džamija koja mijenja prostor i ljude
– značaj Islamskog centra u Maljevcu
Maljevac. Ulaz u Republiku Hrvatsku, odnosno u Europsku uniju. Mjesto kroz koje svakodnevno prolaze tisuće ljudi, noseći sa sobom svoje priče, umor, nade i čežnje za dolaskom kući. Na toj graničnoj crti danas se uzdiže džamija koja polako postaje mnogo više od obične građevine. Ona postaje znak da i na prostoru prolaska može nastati mjesto susreta, duhovnosti, zajedništva i trajne vrijednosti. Dakle, ima mjesta koja kroz povijest postanu više od građevine. Postanu orijentir, mjesto okupljanja, sigurnosti, susreta, identiteta i nade. Kaba u Mekki nije od početka bila samo prostor ibadeta. Oko nje se razvijao život, okupljali ljudi, sklapale trgovine, učvršćivali odnosi i gradila zajednica. Ona je stoljećima postajala središnja točka prema kojoj su se usmjeravali pogledi, koraci i dove muslimana. Zato treba biti pažljiv kada se govori o paralelama, ali isto tako treba imati hrabrosti prepoznati simboliku koju neka mjesta nose u svom vremenu i prostoru.
Džamija u Maljevcu nikada neće biti Kaba, niti itko razuman to može upoređivati u svetosti i značenju. Ali može se govoriti o jednoj važnoj dodirnoj točki: o ulozi koju jedna džamija ima za svoj kraj, za svoje ljude i za vrijeme u kojem nastaje. Na samoj granici Europske unije, na prostoru kroz koji prolaze tisuće ljudi, nastaje centar koji već sada okuplja, povezuje i pokreće ljude različitih generacija, država i životnih priča. Kao što su nekada karavani prolazili kroz Mekku, tako danas kolone vozila prolaze kroz Maljevac. Ljudi dolaze umorni, u žurbi, opterećeni granicama, dokumentima i putovanjima, a onda uz cestu vide džamiju koja raste i zajednicu koja je odlučila ostaviti trag. Možda i zato Maljevac danas mnogima nije samo granica između država, nego i mjesto gdje se čovjek podsjeti koliko su važni pripadnost, zajedništvo i trag koji ostavljamo iza sebe.
Važno je razumjeti i okolnosti u kojima ova džamija nastaje. Ne gradi je bogata zajednica velikih mogućnosti. Ne stoji iza nje jedan čovjek niti jedan veliki donator. Ona raste iz priloga običnih ljudi, iz dežurstava uz cestu, iz razgovora s putnicima, iz rada volontera, iz skromnih, ali iskrenih donacija. U tome se krije njezina posebnost. Mnogi su ovdje prvi put osjetili da i mala sredina može nositi veliki projekt ako postoji zajednička ideja i povjerenje među ljudima. Maljevac danas nije samo gradilište. On postaje simbol zajedničkog rada, ustrajnosti i osjećaja pripadnosti. Možda će upravo to jednoga dana biti njegova najveća vrijednost – činjenica da je nastao snagom običnih ljudi koji su vjerovali da i na granici može niknuti nešto veliko, trajno i dostojanstveno.
Povijest nas uči da su džamije uvijek bile više od prostora za namaz. One su bile škole, mjesta dogovora, utočišta, centri znanja i susreta. Upravo takvu ulogu polako dobiva i Islamski centar u Maljevcu. Ovdje se održavaju mektebske aktivnosti, okupljaju djeca i mladi, organiziraju humanitarne akcije, primaju delegacije, susreću ljudi iz Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Europe i svijeta. Ovdje se dijele hedije, uručuju vakufname, ispraćaju i dočekuju hadžije, pišu tekstovi, uzima se inspiracija, organiziraju susreti i čuvaju uspomene na one koji su ovaj kraj gradili prije nas. Džamija tako postaje živa institucija, a ne samo arhitektonski projekt. Takva mjesta s vremenom ne postanu važna samo zbog svoje arhitekture, nego zbog života koji se oko njih okuplja, ljudi koje povezuju i osjećaja pripadnosti koji ostavljaju generacijama koje dolaze.
Posebnu težinu svemu daje činjenica da se sve događa na granici. Granice često dijele ljude, ali ovdje se pokušava postići suprotno – povezati ih. Zato mnogi kažu da Maljevac više nije samo mjesto prolaska. On postaje mjesto susreta. Ljudi ovdje zastanu, odmore, upoznaju zajednicu, ostave trag ili ponesu uspomenu. Nekome će to biti običan suvenir s džamijom, nekome voda i kahva uz razgovor, nekome donacija, a nekome dova proučena na ovom prostoru. Sve su to male stvari koje s vremenom stvaraju identitet jednog mjesta.
Možda će tek buduće generacije moći potpuno razumjeti što se zapravo dogodilo u Maljevcu ovih godina kako traje izgradnja. Možda će netko jednoga dana pisati kako je na jednoj “nultoj točki” nastala priča koja je nadrasla svoje dimenzije. A možda će najveća vrijednost svega biti upravo u tome što je džamija uspjela okupiti ljude i vratiti im osjećaj da zajedno mogu napraviti nešto veliko i trajno. To je, u konačnici, bila i ostala jedna od najvećih svrha svih velikih mjesta kroz povijest.
