U Maljevcu, na granici koja spaja više nego što razdvaja, niče Islamski centar koji nije samo arhitektonsko, nego i ljudsko čudo našeg vremena – čudo ove generacije. U njegovim temeljima nije samo beton i kamen, nego i toplina ruku različitih ljudi – muslimana, katolika i pravoslavaca, Bošnjaka, Albanaca, Hrvata i Srba – koji zajedno grade jedno svjetlo za cijelu društvenu zajednicu.
U Maljevcu se svakodnevno potvrđuje da dobro nema granica, da se vjera ne mjeri pripadnošću, već srcem – a ponajprije djelom. Izgradnja Islamskog centra u Maljevcu postala je više od gradilišta: postala je most između ljudi, religija i susjeda.
Ovih mjeseci posebno se ističe nešto što zaslužuje da bude zapisano – brojni naši susjedi i prijatelji drugih vjeroispovijesti, iz Hrvatske, Bosne i Hercegovine i širom dijaspore, svojim djelima potvrđuju da su granice među ljudima mnogo tanje od granica na karti i od bilo kakvih razlika.
U tom plemenitom djelu nisu samo muslimani. Tu su i naši prijatelji i susjedi – katolici i pravoslavci, Hrvati i Srbi – koji su pokazali da su blizina, poštovanje i čovječnost snažniji od svake razlike. Ivo, Tomislav, Siniša, Milan, Davorka, Anto, Stanko, Damir, Kristijan, Janko, Željko, Ivana, Ivica, Dragan… – samo su neka od imena koja svjedoče da dobri ljudi ne pitaju “kome pomažu”, nego “zbog čega pomažu”. A razlog je uvijek isti – jer žele biti ljudi.
U Maljevcu, kada se kaže ljudina, misli se na dobrog čovjeka; a ljudeskara – na dobročinitelja. Pomoć stiže iz Cetingrada, Vojnića, Topuskog, Karlovca, Prijedora, Foče, Širokog Brijega… Neki uplate preko računa, neki dođu osobno, neki pošalju preko prijatelja – ali svi ostave trag srca. Neki jednostavno dođu, pruže ruku, podijele lijepu riječ i osmijeh. Svaka njihova gesta govori više od tisuću riječi.
Ovo nije slučajno. Ovo zajedništvo nije nastalo preko noći. Ono je rezultat godina uzajamnog poštovanja, dijaloga i prisutnosti u životima jednih drugih. U Maljevcu ljudi ne žive jedni pored drugih – nego jedni s drugima. Dijelimo puteve, trgovine, radne dane, radosti i tuge.
Kada se gradi džamija, ne gradi se samo muslimanska bogomolja – gradi se kuća mira, znak dobrote i ljudskosti za cijelo naše područje. Jer onaj tko pomogne da nikne Božja kuća, pomaže da se u svijetu učvrsti mir, dijalog i poštovanje.
Islamski centar u Maljevcu tako postaje simbol međuljudske solidarnosti. Dok se podiže minaret, zajedno se uzdižu i odnosi među ljudima. Dok se polaže kamen, polažu se temelji budućnosti u kojoj se ljudi prepoznaju po djelima, a ne po razlikama.
Svima koji su pomogli – ma koje vjere ili nacije bili – upućujemo iskrenu zahvalnost. Molimo Svevišnjeg Boga da ih nagradi zdravljem, mirom i radošću, i da njihov primjer bude svjetionik drugima – primjer ljudskosti i dobrote.
Jer u Maljevcu se ne gradi samo džamija.
Gradi se povjerenje.
Gradi se zajedništvo.
Gradi se ljudskost.
Gradi se svijet u kojem je dobro veće od razlike.
