– od suzdržavanja tijela do izgradnje karaktera, ramazan kao škola samokontrole i temelj trajne promjene
Innehu min Sulejmane ve innehu
Ono je od Sulejmana i ono glasi
Bismillahir-Rahmanir-Rahim
U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog
Nemoj mijenjati jelovnik, mijenjaj ritam života
Ramazan ne dolazi da promijeni našu ishranu, nego naš unutarnji poredak. Hrana je samo površina; suština je preuređenje dana, navika i prioriteta. U ramazanu se ne pita što ćemo jesti, nego kako ćemo živjeti. Ako dan ostane isti, a samo se obroci pomaknu, tada smo propustili priliku da promijenimo ono što je važnije od hrane – red u sebi.
Uzvišeni Gospodar kaže: „O vjernici! Propisuje vam se post, kao što je propisan onima prije vas, da biste bogobojazni bili.“ (El-Bekare, 183.)
Cilj posta nije glad – cilj je takva (bogobojaznost), budna svijest o Bogu u svakom trenutku dana. Ramazan je mjesec u kojem se dan organizira oko namaza, Kur’ana i sabura, a ne oko rasporeda obroka. On nas uči da pomjerimo fokus: s tijela na srce, s navike na namjeru, s rutine na smisao. Ako se ta promjena fokusa doista dogodi, tada post prestaje biti napor, a postaje svjesno oblikovanje karaktera pred Gospodarom. Ukoliko u ramazanu promijenimo samo jelovnik, a ne karakter – promašili smo suštinu.
Post tijela je minimum – post karaktera je cilj
Suzdržati se od hrane i pića tek je početak. Prava težina posta počinje ondje gdje se suzdržava riječ, pogled i reakcija. Post očiju znači skrenuti pogled s onoga što srce čini nemirnim, a post jezika znači izabrati šutnju onda kada bi riječ mogla povrijediti. Ramazan nas uči da je veća pobjeda savladati sebe nego nadvladati glad.
Poslanik islama Muhamed, a.s., upozorava: „Tko ne ostavi lažan govor i postupanje po njemu, Allahu nije potrebno da ostavi jelo i piće.“ (Buharija)
– Post očiju znači da ne traže ono što srce zamućuje.
– Post ušiju znači da ne uživaju u ogovaranju i praznoj buci.
– Post jezika znači da govori manje, a smislenije.
– Post ruku znači da ne povrijede, nego da pomognu.
– Post srca znači da se čuva zavisti, oholosti i skrivene zlobe.
Ako sve to ne postane dio naše svakodnevice, tada post ostaje samo fizičko odricanje, a ne duhovna izgradnja koja mijenja čovjeka iznutra. Možemo izdržati petnaest sati bez hrane, ali teško izdržimo petnaest minuta bez komentara, primjedbe ili reakcije. Ramazan nas uči drukčijoj hijerarhiji vrijednosti: manje impulsa, više samokontrole. Post karaktera je stvarna pobjeda.
Svaki dan ima tri prilike: sabah, podne, akšam
Ramazan je škola discipline raspoređena kroz jedan dan. Svako od tih vremena postaje provjera naše odluke – jesmo li jutros ozbiljno započeli, jesmo li u podne ustrajali i jesmo li navečer dočekali iftar sa zahvalnošću, a ne samo s olakšanjem.
1. Sabah – odluka
Dan započinje nijjetom. Svjesno biram strpljenje, svjesno biram kontrolu, svjesno biram da ne reagiram naglo. U tom tihom jutarnjem trenutku postavljamo temelj cijelom danu, jer bez jasne odluke na početku, teško je sačuvati stabilnost kada iskušenja dođu.
2. Podne – ispit izdržljivosti
Umor se pojavi, ritam se ubrza, iskušenja postanu konkretnija. Tu se vidi je li jutarnja odluka bila stvarna ili samo trenutni osjećaj. U toj sredini dana otkriva se snaga karaktera, jer post tada prelazi iz teorije u praksu i pokazuje koliko smo spremni ostati dosljedni sebi.
3. Akšam – zahvalnost
Iftar nije samo prekid posta, nego spoznaja koliko je malo potrebno da budemo zahvalni. Gutljaj vode i hurma vraćaju čovjeka osnovnoj mjeri. Akšam nas podsjeti da istinska sitost ne dolazi iz obilja, nego iz svijesti da je svaka blagodat dar koji nismo zaslužili, nego primili.
U hadisu kudsijju stoji: „Post je Moj i Ja za njega posebno nagrađujem.“ Post je skriven ibadet – samo ti i Allah znate jesi li ustrajao u mislima, riječima i namjerama. Najveće bitke u ramazanu nisu protiv gladi, nego protiv nestrpljenja, brzine i potrebe da uvijek budemo u pravu. Svaki dan je mali život u malom i prilika za tihu pobjedu nad sobom. U toj tišini između čovjeka i Gospodara gradi se najdublja promjena, ona koja se ne vidi spolja, ali mijenja način na koji živimo i nakon Ramazana.
Ramazan kao trening za ostatak godine
Ramazan nije izolirani mjesec pobožnosti, nego trening-centar za narednih jedanaest mjeseci. Ako možemo trideset dana kontrolirati riječ, trideset dana ustajati na sehur, trideset dana učiti Kur’an i paziti na svoje reakcije – onda dokazujemo da promjena nije nemoguća, nego zahtijeva odluku i kontinuitet.
Zato poslanik islama Muhamed, a.s., kaže: „Najdraža djela Allahu su ona koja su stalna, makar bila i mala.“ (Buharija i Muslim) Ramazan nas uči postojanosti, a ne kratkotrajnom zanosu. Uči nas da je disciplina vrijednija od trenutne inspiracije i da je mir u srcu rezultat ponavljanja dobra. Ako iz Ramazana izađemo s barem jednom navikom koju ćemo sačuvati, tada smo razumjeli njegov smisao. Post tijela bio je početak, ali post pogleda, jezika i srca ostaje trajni zadatak i nakon što prođe posljednji iftar.
Ako nakon Ramazana ostane makar jedan namaz više, jedna loša navika manje, jedna riječ pažljivije izgovorena – ramazanski trening je uspio. Ramazan tek tada prestaje biti samo “izdvojeni mjesec” i postaje temelj nove svakodnevice. On nas uči da karakter nije sezonski projekt, nego trajna izgradnja koja traži red, ponavljanje i svjesnost. Trening koji traje trideset dana ima smisla samo ako preraste u naviku koja oblikuje ostatak godine. Cjelovitost posta ogleda se u tome da ono što smo uvježbali u ramazanu postane naš stalni način života, a ne prolazna epizoda pobožnosti.
Završna poruka:
Post tijela je početak. Post pogleda, jezika i srca je cilj. Ramazan nije mjesec izdržavanja – nego mjesec izgradnje čovjeka. Ramazan nas ne pita koliko smo izdržali, nego koliko smo se promijenili. Ako iz njega izađemo smireniji, odgovorniji i svjesniji Boga u svakodnevnim odlukama, tada je post ispunio svoju svrhu. Najveća pobjeda nije u savladanoj gladi, nego u savladanom egu i izgrađenom karakteru koji ostaje i nakon ramazana.
Ramazan nije mjesec promjene jelovnika, nego mjesec cjelovite discipline u kojem post tijela otvara put postu karaktera, kako bi se kroz svjesnost, samokontrolu i kontinuitet izgradilo srce koje ostaje promijenjeno i nakon što prođe posljednji iftar.
