Unikatnost maljevačkih volontera
– volonterizam i aktivizam kao osovina zajednice, a ne sporedna aktivnost
Volonterizam u Maljevcu nije nastao kao odgovor na trenutnu potrebu, nego kao povratak staroj vrijednosti koja je ponovno dobila svoje puno značenje. Ovdje se ne govori o „pomoći kad se ima vremena“, nego o stalnom stanju spremnosti da se bude tu – za zajednicu, za ljude, za proces koji traje. Volonterstvo nije dodatak životu, nego njegov sastavni dio, utkano u svakodnevicu. Zato ono u Maljevcu nije projekt s početkom i krajem, nego način življenja zajednice. Ta spremnost ne dolazi iz obveze, nego iz svijesti da se zajednica ne održava sama od sebe. Ljudi ovdje ne pitaju kada prestaje, nego što još treba učiniti da bi se nastavilo. Upravo zato maljevački volonterizam ima snagu trajanja, jer je izrastao iz uvjerenja, a ne iz okolnosti.
Trideset i tri mjeseca volonteri u Maljevcu drže isti ritam, bez pauze i bez zatišja. Dežurstva petkom, vikendima, u dugim kolonama, po kiši i suncu, postala su dio normalnog odvijanja života, a ne iznimka. Noć, dan ili rano jutro – uvijek je netko prisutan, spreman preuzeti odgovornost i biti na raspolaganju. U tom kontinuitetu volonteri su postali ritam Maljevca, tiha snaga koja održava pokret i daje mu postojanost. Taj ritam nije nametnut, nego je prirodno izrastao iz osjećaja odgovornosti prema onome što se gradi. Nema rasporeda koji se odrađuje reda radi, jer prisutnost dolazi iz svijesti da se proces ne smije prekidati. Volonteri ne broje sate, nego prate potrebe koje se mijenjaju iz dana u dan. U toj ustrajnosti Maljevac diše jednako i kad je gužva i kad je tišina.
Hizmet maljevačkih volontera često ostaje izvan kadra, ali nosi najveći teret svakodnevice. Prikupljanje sredstava, čišćenje prostora, organizacija i pomoć putnicima odvijaju se bez buke i bez potrebe za isticanjem. Uz fizički rad, jednaku težinu imaju administracija, logistika i stalno praćenje procesa kako bi sve bilo na svom mjestu. To je bdijenje nad detaljima i redom koje se ne vidi na prvi pogled, ali bez kojeg se ništa ne bi moglo odvijati kako treba. U toj nevidljivoj posvećenosti leži snaga zajednice koja zna da se trajno dobro gradi u tišini, a ne pred publikom. Kada se sve spoji, postaje jasno da se Maljevac ne drži na jednom velikom činu, nego na stotinama malih, ponovljenih odgovornosti koje netko svaki dan preuzme.
Jedinstvenost maljevačkog volonterizma vidi se u njegovoj širini i otvorenosti. U aktivnosti su uključeni djeca, mladi, odrasli i stariji, muškarci i žene, bez hijerarhije i podjela na „važnije“ i „manje važne“ poslove. Svaki doprinos ima svoje mjesto i svoju vrijednost, bilo da je riječ o fizičkom radu, organizaciji ili prisutnosti. Ovdje se ne mjeri koliko tko daje, nego koliko iskreno sudjeluje – a to je mjera koja okuplja i povezuje zajednicu. Takav pristup stvara osjećaj zajedničke odgovornosti u kojem se nitko ne osjeća suvišnim ni zanemarenim. Volonterizam se tako ne doživljava kao obveza nametnuta izvana, nego kao prirodan odgovor na potrebu zajednice iznutra. U toj uključivosti Maljevac pokazuje da snaga ne dolazi iz broja, nego iz spremnosti da svatko stane tamo gdje je najpotrebnije.
Vidljivost rezultata maljevačkog volonterizma danas se najjasnije očituje kroz Islamski centar u izgradnji, koji raste kao konkretan i opipljiv dokaz ustrajnosti i zajedničkog rada. Zahvaljujući toj predanosti, Maljevac je postao prepoznatljivo mjesto na granici i to ne samo po koloni i prometu, nego po redu, prisutnosti i kulturi dočeka. Povjerenje putnika, gostiju i institucija nije došlo samo od sebe, nego je izgrađeno kroz godine dosljednog ponašanja i služenja. U tom smislu, volonteri nisu samo pomoćna snaga projekta, nego lice Maljevca i prvi susret s njegovim vrijednostima. Primjer toga vidi se u trenucima kada putnici, umorni od čekanja, prvi put dođu u kontakt s volonterima i osjete smirenost, red i spremnost da se pomogne bez pitanja. Nerijetko se događa da se ljudi vraćaju, raspituju o projektu i žele dati svoj doprinos upravo zato što su doživjeli poštovanje i pažnju. Institucije i gosti koji dolaze u Maljevac ne trebaju dodatna objašnjenja – rad, organizacija i atmosfera govore sami za sebe. Islamski centar tako postaje više od gradilišta: on je ogledalo ponašanja onih koji ga grade. Kroz takve primjere jasno se vidi kako se povjerenje ne stvara riječima, nego iskustvom koje ostaje u pamćenju.
Iza tog rada stoje tisuće sati provedenih na nogama, kilometri koji se ne broje i odricanja koja se rijetko spominju. To je vrijeme uzeto od obitelji, odmora i privatnog života, ali dano bez zadrške jer je cilj bio jasan. Upravo zato ovaj volonterizam nadilazi puku operativu i postaje primjer zajednici – dokaz da se trajno dobro ne gradi povremeno, nego ustrajno. Kada se energija, vrijeme i snaga usmjere prema jednom smislenom cilju, zajednica ne samo da napreduje, nego sazrijeva. Takva zrelost ne nastaje preko noći, nego kroz ponavljanje istih obveza i spremnost da se ostane i kada je naporno i nevidljivo. Volonteri u Maljevcu time pokazuju da zajednica nije skup ljudi, nego zajednički smjer u kojem se ide bez kalkulacije. U tome se prepoznaje snaga koja ne traži priznanje, ali ostavlja trag koji traje i traje.
Islamski centar u Maljevcu okupio je snagu, iskustvo i volju ljudi koji su bili spremni ostati budni uz proces, a ne samo podržati ga izdaleka. Volonteri su njegova osovina i tihi nositelji ritma, reda i kontinuiteta. Bez njih bi ovo ostala dobra zamisao i lijepa priča. S njima, ovo je stvarnost koja se gradi iz dana u dan i koja već sada nosi obilježja trajnog dobra. Ono što se ovdje događa pokazuje da zajednicu ne nose institucije same po sebi, nego ljudi koji ih žive i drže na nogama. Ljudi drže institucije. Maljevac je zato više od gradilišta – on je dokaz da volonterizam može biti stabilan, dugoročan i učinkovit. U tom radu nema buke, ali ima smjera, nema reklame, ali ima rezultata. I baš zato ovaj primjer ostaje kao putokaz kako se trajno dobro gradi tiho, odgovorno i zajedno.
Maljevački volonterizam pokazuje da se trajno dobro ne gradi povremenim zanosom, nego svakodnevnom prisutnošću, ustrajnim hizmetom i ljudima koji su 33 mjeseca, bez buke i podjela, pretvorili ideju Islamskog centra u živu, prepoznatljivu i odgovornu stvarnost zajednice.
