Ispred gradilišta Islamskog centra u Maljevcu već više od dvije i pol godine stoji naš jednostavni stol — ali on odavno nije samo stol. To je naša žila kucavica, puls našeg projekta, ogledalo zajednice koja vjeruje, radi, daje i raste. Na mjestu gdje se spajaju dvije države, Hrvatska i Bosna i Hercegovina, gdje tisuće putnika svakodnevno prolaze, mi iznosimo ono što imamo: vodu, razglednice, promotivne artikle, sitnice s našim logom, 58 različitih artikala koji pričaju priču o džamiji koja se gradi rukama naroda.

Gdje? Na samoj granici Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine, ispred postojećeg mesdžida u Maljevcu, uz glavnu međunarodnu prometnicu.
Kada? Od 1. svibnja 2023. godine, od dana polaganja kamena temeljca za Islamski centar, pa do danas – skoro svakodnevno, a posebno u danima velikih kolona.
Zašto? Da putniku pružimo okrjepu, osmijeh i dobrodošlicu, a džematu izgradnju, vidljivost i životnu cirkulaciju koja drži projekt budnim.
Kako? Dobrovoljnim radom volontera, donacijama džematlija i putnika, te javnim, otvorenim i ponosnim predstavljanjem našeg projekta.
Koliko? Od prve boce vode do današnjih 58 različitih artikala, kroz koje su putnici i vakifi pomogli izgradnju više od pola izgrađenog Islamskog centra.

Sve je počelo skromno: par boca vode i nekoliko suvenira. A onda — iz petka u petak, iz kolone u kolonu — štand se pretvorio u simbol našeg identiteta. Limunada na vrućini, kesteni i jagode u sezoni, kolači, ćevapi, osmijeh i lijepa riječ… Sve što se podijelilo, prvo je došlo iz ruku džematlija. Donosili su ljudi ono što imaju, srcem i bez računice. Donosili su i putnici: vide, priđu, daruju, kažu: “Evo, da se dijeli kad opet bude gužva.” Djeca, odrasli, stariji – svi su našli svoje mjesto oko tog stola.

Taj štand nikad nije bio skrivanje. Naprotiv – on je znak našeg ponosa. Javno, otvoreno, transparentno. Bez stida, bez povlačenja u stranu, pred svima koji prolaze glavnom prometnicom koja spaja Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu. Dok dijelimo vodu i poklone, dok odzvanjaju tihi zvuci ilahija, salavata i zahvale, ljudi vide objekt u izgradnji iza nas kako raste – i razumiju da gledaju djelo zajednice koja sama nosi teret svoga najvećeg vakufa.

Nije ovo običan štand — ovo je mjesto gdje se susreću dva svijeta: oni koji putuju i oni koji grade. Ovdje svaka boca vode ima ime, a svaka donacija ima lice. Kad putnik spusti prozor, mi ne pružamo samo vodu — mi pružamo povjerenje. Nekad je dovoljna jedna lijepa riječ da čovjek promijeni dan, a ovdje ljudi mijenjaju svoje namjere. Ovdje djeca prvi put u životu daju svoj prilog, a odrasli prvi put osjete toplinu džemata koji nisu ni poznavali. Kolona vozila je za mnoge nervoza — a za nas je prilika da budemo bolji ljudi nego jučer. Na ovom mjestu naučili smo da dobro ne čeka priliku, nego je stvara. Ovdje se i suza i osmijeh dijele besplatno. Tko jednom stane kod našeg štanda, rijetko ostane isti. Ovdje se ne dijele stvari — ovdje se dijeli duh zajedništva. Putnik ode dalje, ali ono što ponese iz Maljevca ostane s njim dugo. Ovo je jedino mjesto na granici gdje ljudi dolaze s teretom, a odlaze s olakšanjem. Nema tu scenarija ni protokola — sve se događa spontano, iskreno, ljudski. Jedna boca vode ponekad vrijedi više od tisuću riječi.

Neki ljudi nam priđu, uzmu dar, pa odu u suzama — jer im nije dar važan, već osjećaj da ih je netko dočekao. Ponekad se kolona zaustavi — ne zbog granice, nego zbog ljudskosti. Na tom stolu, između obične vode i razglednica, stoji ono što ne možemo izmjeriti: povjerenje. Nije ovo štand — ovo je dnevni susret čovjeka sa čovjekom. Kad se pruži ruka s osmijehom, granice nestaju. Nekad jedna čokoladica otopi umor od tri sata vožnje. Svaki artikl koji poklonimo je mala poruka: ‘Nisi sam, dobrodošao si.’ Ne dijelimo samo predmete — dijelimo atmosferu koja liječi. Na ovom mjestu i putnik i domaći i volonter imaju istu misiju: da učine dan nekome lakšim.

Putnici su dosad pomogli izgradnju više od pola objekta. Sve zahvaljujući upravo ovom stolu – ovom malom ambasadoru dobrote na ulazu u EU. Štand je postao misijski, turistički i reprezentativni punkt, mjesto susreta, prijateljstva, novih kontakata, priča koje se prepričavaju i mostova koji se grade bez betona.

Zvukovi, mirisi, pokloni, skromna riječ dobrodošlice — sve to stvara jedinstvenu, nestandardnu i potpuno našu atmosferu. Ovdje se ljudi vraćaju, prepoznaju nas, pozdravljaju, pitaju kako napreduje gradnja, ostave svoj prilog, odu punog srca.

Naš štand nije samo mjesto gdje se nešto poklanja — to je mjesto gdje se uči da je dobro uvijek zarazno. Ovdje se potvrđuje da male ruke mogu nositi velike projekte, ako su iskrene i ustrajne. Svaka pružena boca vode, osmijeh i dova dokaz su da se povjerenje ne gradi riječima, nego djelima. Putnik koji danas stane po prvi put, sutra se vraća kao prijatelj — to je snaga dobra koje se dijeli. I dok granice dijele države, ovaj štand spaja ljude, misli i sudbine. Ovdje se vidljivo pretvara u nevidljivo: dobrota prelazi u snagu, a snaga u novu nadu. U svakom danu dokazujemo da se vakuf ne gradi samo betonom, nego i karakterom. Sve što radimo danas, sutra će pričati naša djeca — zato neka priča bude čista, hrabra i ponosna. Ako smo mi mogli ovako daleko — samo zato što smo vjerovali i radili — još dalje ćemo stići uz Božju pomoć. Na kraju, ostaje samo ono što smo dali: dobra namjera, lijepa riječ, čista ruka i djelo učinjeno radi Allaha.

Naš štand je više od štanda.
To je duh Maljevca.
To je lice našeg džemata.
To je dokazana istina da je dobro zarazno.

To je — štand naš svakodnevni.