Prva trećina je rahmet

– rahmet kao dar od Allaha i odgovornost vjernika, milost u obitelji, džematu i svakodnevnom životu

Innehu min Sulejmane ve innehu
Ono je od Sulejmana i ono glasi
Bismillahir-Rahmanir-Rahim
U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog

Ramazan ne dolazi samo kao obveza, nego kao zagrljaj. Njegova prva trećina naziva se rahmet – milost. I nije slučajno da put posta započinje upravo milošću. Jer bez milosti, post bi bio samo glad; bez milosti, ibadet bi bio samo forma; bez milosti, zajednica bi bila samo skup pojedinaca.
Allah, dž.š., u Kur’anu kaže: „A Moja milost obuhvata sve.“ (El-A‘raf, 156.) Ovaj ajet ne govori o ograničenoj, selektivnoj ili zasluženoj milosti. Govori o milosti koja prethodi našem djelu. O milosti koja nas je dočekala prije nego što smo zapostili, prije nego što smo klanjali, prije nego što smo podigli ruke u dovi. Prva trećina ramazana podsjeća nas da je Božja milost šira od naših slabosti.
Poslanik islama Muhamed, a.s., je rekao: „Milostivi se smiluje onima koji su milostivi. Smilujte se onima na Zemlji, pa će se vama smilovati Onaj na nebesima.“ (Tirmizi) Rahmet nije samo Božji atribut – on je i zadatak vjernika. Ako nas Allah obasipa milošću, onda je naša dužnost da tu milost pretačemo u svoje odnose, riječi i postupke.

Milost Božja – temelj svega
Prva trećina ramazana uči nas da nismo sami prepušteni svojoj snazi. Koliko puta smo u životu pogriješili, posrnuli, zaboravili – ali vrata tevbe su ostala otvorena. To je rahmet. Koliko puta smo mislili da ne možemo izdržati pa smo izdržali. To je rahmet. Koliko puta nam je data nova prilika – to je rahmet. Ramazan je podsjetnik da je Allahova milost veća od naše slabosti. Ta milost nas ne ponižava, nego podiže – ne opravdava grijeh, ali daje snagu da se od njega vratimo. U svijesti o toj širini rahmeta vjernik pronalazi smiraj, jer zna da je svaka iskrena pokajnička suza već korak prema oprostu.

Milost među vjernicima
Ali rahmet ne ostaje samo u nebesima. On silazi među ljude. Vidi se u iftaru koji dijelimo. U ruci koja pruži čašu vode. U osmijehu nakon teravije. U tišini safova gdje stojimo rame uz rame – bez razlike, bez nadmetanja. Vjernik u ramazanu ne govori grubo, ne uzvraća uvredom, ne traži pravdu bez suosjećanja. On zna da je milost jača od rasprave. Rahmet među vjernicima znači da čuvamo jedni druge – od gladi, ali i od ružne riječi; od samoće, ali i od očaja. To znači da budemo oslonac jedni drugima, a ne teret; da ispravljamo s blagošću, a ne s visine. U džematu se rahmet prepoznaje po tome što nitko nije prepušten sebi, niti u materijalnoj potrebi niti u duhovnoj slabosti. Kada milost postane način ophođenja, tada zajednica prestaje biti skup ljudi i postaje obitelj vjere.

Milost u obitelji
Možda se najviše rahmeta vidi upravo u kući. U strpljenju majke koja priprema iftar. U ocu koji tiho podsjeća na namaz. U djetetu koje prvi put posti pa mu se oprosti slabost. U supružnicima koji biraju razumijevanje umjesto ponosa. Ramazan nas uči da milost počinje tamo gdje prestaje tvrdoglavost. Da je toplina doma veći ibadet od svake rasprave. Da je blaga riječ sadaka. U obitelji se rahmet ne dokazuje velikim riječima, nego svakodnevnim sitnicama koje čuvaju mir i poštovanje. Kada dom postane prostor milosti, tada Ramazan ne ostaje samo mjesec u kalendaru, nego postaje trajni duh koji oblikuje odnose.

Primjeri iz života
U svakodnevici rahmet izgleda jednostavno:
– kada oprostiš iako si bio u pravu,
– kada posjetiš bolesnog i skratiš mu samoću,
– kada podijeliš ono malo što imaš,
– kada ne osudiš, nego razumiješ.
Rahmet je kada vidiš tuđu slabost i umjesto da je istakneš – pokriješ je. Rahmet je kada znaš da Allah tebe pokriva, pa i ti pokrivaš druge. U takvim trenucima vjernik postaje produžetak Božje milosti na Zemlji, svjestan da svaka dobrota ostavlja trag i u srcu onoga koji daje i onoga koji prima. Rahmet se tada ne zadržava na riječima, nego se pretvara u djelo koje gradi povjerenje i donosi smiraj.

Ramazan kao škola milosti
Ako prva trećina ramazana prođe, a mi ne postanemo blaži, strpljiviji i suosjećajniji – onda nismo razumjeli rahmet. Post nije samo suzdržavanje od hrane; to je suzdržavanje od grubosti. To je čišćenje srca od tvrdoće. Rahmet je da budemo nježni prema sebi, ali i odgovorni. Da budemo blagi prema drugima, ali i pravedni. Da znamo da milost ne znači slabost – nego snagu srca. Ramazan nas odgaja da prepoznamo tu snagu i da je živimo i izvan mjeseca posta. U njemu učimo da je istinska veličina čovjeka u njegovoj sposobnosti da oprosti, razumije i podigne drugoga. Kada milost postane naš trajni način razmišljanja i djelovanja, tada ramazanska škola daje svoj pravi plod.
Neka ova prva trećina ramazana bude vrijeme u kojem ćemo svjesno širiti milost: riječju, djelom i pogledom. Jer onaj tko osjeti Allahovu milost, ne može je zadržati samo za sebe.
Ramazan je došao kao rahmet. A pitanje je – hoćemo li i mi postati rahmet jedni drugima?

Prva trećina ramazana – rahmet – podsjeća nas da je Božja milost šira od naših slabosti i da je naša zadaća tu milost pretočiti u blagost prema obitelji, suosjećanje među vjernicima i djela koja pokazuju da smo i sami postali nositelji rahmeta jedni drugima.