Na rubu države, u središtu odgovornosti

– granica kao ogledalo sustava i zajednice, od periferije do modela odgovornosti

Svjetski kontekst – vrijeme nesigurnih granica
Živimo u razdoblju pojačanih napetosti. Ratovi se ne vode samo oružjem, nego i informacijama. Migracije mijenjaju demografsku sliku kontinenata. Političke polarizacije razdvajaju društva iznutra, često dublje nego vanjske prijetnje. Povjerenje u institucije slabi, a sigurnost postaje najčešće izgovorena riječ europske politike. Granice su ponovno postale osjetljive točke. Ne samo administrativne linije, nego simbolična mjesta na kojima se susreću strah i odgovornost. Ondje gdje završava jedna država, počinje test stabilnosti druge. Ondje se mjeri koliko su sustavi zreli, koliko su zajednice organizirane i koliko je identitet čvrst. Identiteti su pod pritiskom – nacionalni, vjerski, civilizacijski. Europa istodobno traži sigurnost i pokušava očuvati vrijednosti otvorenosti. Pitanje više nije samo kako zaštititi granicu, nego kako na granici sačuvati smisao. U vremenu kada se granice doživljavaju kao linije straha, ključno pitanje postaje: što znači živjeti na granici i kakvu odgovornost to nosi?

Granica kao test odgovornosti
Rub države nije samo geografska linija ucrtana na karti. To je prostor u kojem se susreću zakon i svakodnevica, politika i stvarni život, sigurnost i ljudskost. Granica je mjesto gdje se ne može skrivati slabost sustava, jer je svaki propust vidljiv, a svaka improvizacija brzo razotkrivena. To je prostor povećane odgovornosti – sigurnosne, društvene i simboličke. Ondje prolaze ljudi, robe, ideje i emocije. Ondje se provjerava funkcionira li država u praksi, a ne samo u dokumentima. Granica je ogledalo – pokazuje koliko je sustav organiziran i koliko je zajednica sposobna nositi se s pritiskom. Na granici se vidi koliko je sustav stabilan. Ako postoji red, disciplina i jasnoća procesa, granica postaje točka sigurnosti. Ako toga nema, postaje prostor napetosti. Na granici se vidi i koliko je zajednica zrela. Zrela zajednica ne čeka da netko drugi riješi izazove, nego preuzima dio odgovornosti. Granica ne podnosi improvizaciju. Ona traži ozbiljnost, kontinuitet i sposobnost upravljanja stvarnošću u realnom vremenu.

Maljevac – periferija koja nije periferna
Malo mjesto. Sedamnaest sela pripada Džematu Maljevac kao organiziranoj vjerskoj zajednici. Sto sedamdeset i šest kuća. Tri općine. Oko tisuću ljudi/vjernika.
Na karti – točka. U statistici – rub.
Ali stvarnost se ne mjeri samo brojevima. U Maljevcu brojke nisu izgovor, nego polazište. Ondje gdje bi netko vidio ograničenje, razvijen je sustav. Ondje gdje bi se očekivala pasivnost, izgrađena je organizacija, organizirana vjerska zajednica. Ondje gdje se govori o demografskoj slabosti, pokrenut je projekt vrijedan dva milijuna eura.
Bez kreditnog zaduženja. Bez panike. Bez dramatičnih apela. S disciplinom, rasporedom i jasnom strukturom odgovornosti.
Maljevac pokazuje da periferija nije stvar geografije, nego mentaliteta. Periferija postaje središte onoga trenutka kada preuzme odgovornost za vlastitu budućnost. Mi to jesmo.

Islamski centar kao generacijski poduhvat
Ovo nije samo građevina od betona, čelika i kamena. Ovo je organizacijski ispit zrelosti jedne zajednice. Islamski centar u Maljevcu nije započeo izlijevanjem temelja, nego godinama prije – u navici planiranja, u kulturi odgovornosti i u povjerenju među ljudima. Zapravo, započeo je iz potrebe, iz rojenja aktivnosti jer je trenutni prostor postao pretijesan.
Takav projekt traži kontinuitet. Ne može se voditi entuzijazmom jednog ljeta niti emocijom jednog trenutka. Traži strpljenje, transparentnost, jasnu podjelu zaduženja i dugoročnu viziju. Traži zajednicu koja razumije da se veliki procesi ne vode glasno, nego dosljedno. Upravo zato ovaj projekt nadilazi dimenziju vjerskog objekta. On pokazuje da mala zajednica može upravljati velikim procesima – financijskim, organizacijskim i društvenim – bez oslanjanja na improvizaciju i bez gubitka smjera. Na rubu države ne gradi se samo centar. Gradi se model upravljanja.

Identitet na granici
Biti musliman u Hrvatskoj, i Bošnjak. Biti dio Europske unije. Biti povezan s Bosanskom krajinom i Bosnom i Hercegovinom. Biti otvoren prema susjedu.
Na prvi pogled, to su slojevi identiteta koji se mogu činiti napetima. U javnom prostoru često se identitet prikazuje kao izbor – ili jedno ili drugo. No život na granici pokazuje drugačiju stvarnost: identitet nije isključiv, nego slojevit. On se ne brani zatvaranjem, nego jasnoćom. Granica nije sukob identiteta – ona je njihova provjera. Ondje se vidi je li pripadnost stabilna ili je krhka. Ondje se vidi može li se biti ukorijenjen u svojoj vjeri, a istodobno lojalan državi i otvoren prema drugome. Ondje se vidi razlikuje li se sigurnost od zatvorenosti. Stabilan identitet ne boji se granice. On je ne doživljava kao prijetnju, nego kao prostor u kojem pokazuje svoju zrelost.

Odgovornost umjesto retorike
U vremenu kada mnogi govore o vrijednostima – Maljevac ih organizira. U vremenu kada se čeka pomoć – Maljevac planira. U vremenu kada se poziva na prava – Maljevac preuzima obveze.
Današnji javni prostor prepun je riječi: strategije, vizije, deklaracije, obećanja. No stvarnost se ne mijenja izjavama, nego rasporedima, potpisima, dežurstvima, uplatama, sastancima, putovanjima i konkretnim koracima. Razlika između retorike i odgovornosti vidi se u kontinuitetu – u sposobnosti da se proces vodi i kada nema reflektora. Odgovornost znači prihvatiti teret bez dramatike. Znači voditi projekt bez izgovora. Znači znati da je obveza važnija od dojma. Odgovornost je najviši oblik zrelosti – osobne, zajedničke i institucionalne.

Zaključak – rub kao središte
Granica je ostala na istom mjestu. Ali Maljevac više nije samo točka na karti. On je dokaz da se stabilnost ne proizvodi u centrima moći, nego u zajednicama koje znaju tko su, što žele i kako do toga dolaze. U vremenu globalnih napetosti i nesigurnih granica, snaga se ne mjeri veličinom teritorija, nego jasnoćom organizacije, odgovornosti i uspjeha. Na rubu države može se živjeti pasivno, čekajući da odluke dolaze iz daljine. Ali može se i preuzeti ulogu – graditi, planirati, organizirati i biti faktor stabilnosti.
Maljevac je izabrao drugo.
I zato rub postaje središte.

Maljevac pokazuje da se u vremenu globalnih napetosti i nesigurnih granica istinska stabilnost ne gradi u centrima moći, nego u malim zajednicama koje na rubu države preuzmu odgovornost, izgrade sustav i pretvore periferiju u središte zrelosti i povjerenja.