Maljevačko proljeće na vratima EU
– proljeće koje pokreće ljude i susrete na granici, gradnja koja ne staje – novi radovi i stari kontinuitet
Proljeće u Maljevcu ima poseban ritam. Priroda se budi, a s njom i ljudi. Polako se priprema zemlja, ore se, sije, uređuju se voćnjaci i dvorišta. Iz podruma se iznosi alat, ruke se navikavaju na rad, a dani postaju duži i ispunjeniji. Taj isti ritam osjeti se i uz državnu cestu i na samoj granici. Maljevac nije samo selo. To je mjesto susreta, prolaza i zaustavljanja. To je granica Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine, ali i vrata Europske unije.
S dolaskom proljeća ne budi se samo priroda, nego i intenzitet života. Kolone vozila su sve češće, ljudi dolaze i prolaze, a mnogi zastanu. U tim kratkim zaustavljanjima nastaju susreti koji nose više od običnog prolaska. Razmijeni se riječ, pruži ruka, ostavi se podrška. Na tom mjestu, između dvije države, stvara se prostor u kojem se vidi koliko malo treba da se učini nešto dobro. I koliko to malo, kada se ponavlja, postaje veliko.
U isto vrijeme, na gradilištu Islamskog centra u Maljevcu proljeće znači novu fazu rada. Poslovi se ne smanjuju, nego se šire. Unutarnje uređenje ulazi u ozbiljan ritam. Postavljat će se keramika, nastavit će se razvoditi struja, montirat će se knauf, pripremaju se završni detalji koji prostoru daju funkciju. S vanjske strane priprema se skela koja će nositi radove na fasadi. Na krovu će se raditi lim na munari i kupolama. Svaki dan donosi novu obvezu i novi korak.
Ovaj projekt traje već gotovo tri godine. U tom vremenu prikupljeno je i ugrađeno više od 1,3 milijuna eura. Iza tih brojki stoje ljudi. Volonteri koji dolaze bez poziva. Donatori koji daju bez uvjeta. Vakifi koji razmišljaju dugoročno. Džematlije koji ne odustaju. Ljudi koji su prepoznali vrijednost ove gradnje i ostali uz nju. Dežurstva uz cestu traju i dalje. Bilo je hladnih dana, kiše, vjetra, dugih čekanja. Proljeće donosi lakše uvjete, ali isti kontinuitet.
Maljevačko proljeće ne vidi se samo u zelenilu i cvatu. Vidi se u pokretu ljudi. U spremnosti da se nastavi ono što je započeto. Kao što se u proljeće zavrću rukavi i ide u rad na zemlji, tako se ovdje zavrću rukavi za posao koji nadilazi svakodnevicu. Ovdje se ne čeka posebno vrijeme. Ovdje se radi u svakom vremenu.
Na vratima Europske unije, u mjestu kroz koje mnogi prolaze, postoji priča koja se ne zaobilazi. Ona se gradi iz dana u dan, korak po korak, rukama ljudi koji znaju što rade i zašto to rade. Maljevac u proljeće ne miruje. On raste.
