Kućica otvorena 24/7
– vrata dobra koja se nikada ne zatvaraju, posluži se onim što je izloženo
Ova mala kućica u Maljevcu ispred gradilišta Islamskog centra možda nema velika vrata, ali ima veliko značenje. Otvorena je stalno – 24 sata dnevno, 7 dana u sedmici, 365 dana u godini. Nema radnog vremena, nema pauze, nema zaključavanja. Ovdje se ne dolazi samo kad je zgodno – ovdje se može doći uvijek, usput ili mahsuz. I baš u tome je njena snaga.
Ono što je u ovoj kućici izloženo na pultu – voda, sok, voće, razglednice, mali suveniri – dostupno je svakome. Bez cijene, bez uvjeta, bez pitanja. Uzmi ako ti treba, osvježi se, ponesi uspomenu, ali i osjeti poruku koja stoji iza toga: ovdje se daje prije nego što se traži. Zapravo, ne traži se ništa. Ovo nije trgovina, ovo je povjerenje. Netko je ostavio da drugi uzme, a netko drugi će ostaviti za onoga poslije. Tako se gradi krug dobra u kojem svako i daje i prima, a sve ostaje zapisano tamo gdje je najvažnije. Bez obzira što ima kamera, najvažnije je da Božja kamera snima trenutak davanja za trajno dobro.
Dok mnogi čekaju poseban trenutak da učine dobro, ova kućica poručuje: dobro se ne odgađa. Dovoljno je stati, prići, ubaciti svoj prilog i nastaviti dalje. Bez pompe, bez najave, bez svjedoka – osim Onoga koji sve vidi. To je tiha sadaka, ali glasna pred Bogom.
U njoj se skupljaju male i velike priče. Netko ostavi sitno, neko više, ali svako ostavi dio sebe. Netko zastane na putu, netko se vrati namjerno. Netko dođe noću, neko u zoru, netko usput dok prolazi granicom života. I svi su jednako vrijedni u ovom lancu dobra.
Ova kućica nije samo asocijacija na kutiju za dobrovoljne priloge. Kućica je most između namjere i djela, između srca i konkretne akcije. Između želje da pomogneš i prilike da to odmah učiniš. Ona podsjeća da dobro ne traži savršene uvjete – nego spremno srce koje halal daje.
Svaki ubačeni prilog postaje dio jedne veće priče. Priče o izgradnji Islamskog centra u Maljevcu. Priče koju ne gradi jedan čovjek, nego zajednica, ljudi. Priče u kojoj svako ima svoje mjesto, makar i u jednoj novčanici ili kovanici. I upravo zato ova kućica nikada ne smije biti prazna.
Ako prolaziš – zastani.
Ako misliš – učini.
Ako osjetiš – ne odgađaj.
Jer vrata dobra su otvorena.
A pitanje je samo – hoćeš li doći.
