Kada djeca ispune dvorište, zajednica zablista
– održana završna mektebska svečanost u Džematu Maljevac, najljepše lekcije uče se izvan učionice, igra i osmijeh kao nagrada za uloženi trud, kada se okupe djeca, roditelji i džematlije – nastaju uspomene koje ostaju
MALJEVAC, 15. lipnja 2026.
Završetak još jedne mektebske, vjeronaučne i školske godine u Džematu Maljevac obilježen je u nedjelju na najljepši mogući način – susretom ljudi, osmijeha i generacija. U ugodnom prirodnom ambijentu ispred škole u Maljevcu okupilo se više od šezdeset sudionika: djece, učenika mekteba i islamskog vjeronauka, omladine, roditelja, džematlija i dragih gostiju iz Karlovca i Bosne. Bez protokola, bez govora i službenih programa, a opet s mnogo sadržaja, topline i međusobne bliskosti.
Pokazalo se još jednom da su ponekad najjednostavnije ideje i najuspješnije. Djeca su trčala igralištem, puhala balone, igrala badminton i stolni tenis, dok su se na sportskim terenom smjenjivale nogometne ekipe koje je, s prepoznatljivim entuzijazmom, organizirao Osman Bašić. Bilo je mjesta za natjecanje, ali još više za druženje, navijanje i zajedničku radost. Mladi su razgovarali na klupama, roditelji razmjenjivali iskustva, a najmlađi pokazivali kako izgleda bezbrižnost ljetnih dana.
Posebnu ljepotu cijelom susretu dale su obitelji koje su došle zajedno. U vremenu kada se često govori o otuđenosti i prevelikoj vezanosti uz ekrane, ovaj susret bio je dašak života bez mobitela – ispunjen pogledima, razgovorima i prisutnošću. Djeca su imala prostor za igru, mladi za druženje, a odrasli priliku zastati i osjetiti koliko su ovakvi trenuci dragocjeni za život jedne zajednice.
Za okrjepu se pobrinula vrijedna ekipa predvođena Šuhretom, Eminom i Almom, koje su s puno truda pripremale roštilj za sve prisutne. Uz miris svježe pripremljene hrane, na stolovima su se našli voće, slatkiši, sladoled, sokovi, voda i kahva. Nije nedostajalo ničega, a najviše se osjećala ona posebna vrsta gostoprimstva koja dolazi iz srca. To je taj maljevački džometluk.
Muallima Nejla Muhić nije skrivala zadovoljstvo brojem okupljenih i ozračjem koje je vladalo tijekom cijelog susreta. Osmijesi djece i prisutnost cijelih obitelji najbolja su potvrda da se trud uložen tijekom godine vraća kroz zajedništvo koje se ovakvim prilikama još više učvršćuje. U pozadini su se čule ilahije za koje se pobrinuo “amidža” Amar, dajući cijelom događaju dodatnu toplinu i prepoznatljiv duh našeg džemata.
Ovaj susret bio je i podsjetnik na važnost džematske infrastrukture koja je dostupna svima. Sportski teren, igrališta i prostor za okupljanje nisu samo mjesta aktivnosti; oni postaju mjesta susreta, odrastanja i stvaranja uspomena. Upravo na takvim mjestima djeca grade prijateljstva, mladi pronalaze svoje mjesto u zajednici, a odrasli potvrđuju da džemat nije samo prostor ibadeta, nego i prostor života.
Na kraju dana ostale su fotografije, umor od igre i puno lijepih uspomena. Završna mektebska svečanost u Maljevcu nije bila obilježena govorima ni formalnostima, ali je u sebi nosila nešto mnogo vrjednije – osjećaj pripadnosti i zahvalnosti. Bio je to prekrasan završetak jedne godine učenja i odrastanja te lijepa najava novih susreta koji nas, ako Bog da, očekuju.
Na kraju hvala mesnici Halalko iz Ljubljane i Hasibu Bečiću na donaciji mesa za ovu prigodu te hvala svim podupirateljima koji su donirali i radili za ovaj dan! Barekallah!
Hvala svima koji su svojim dolaskom, osmijehom, radom i podrškom učinili ovaj dan posebnim. Djeca su bila razlog našeg okupljanja, a zajedništvo njegova najljepša poruka.
