Hutba: Naša odgovornost

(granica, džamija i emanet koji nosimo)

petak, 30.1.2026., Džemat Maljevac
hatib: Admir ef. Muhić

Hvala Allahu, Gospodaru svih svjetova, i neka je salavat i selam na Njegovog posljednjeg poslanika Muhammeda, s.a.v.s., na njegovu obitelj, ashabe, tabi’ine i tabe’a tabi’ine, i na sve one koji su doprinijeli da islam dođe do nas i u naše krajeve.

Draga braćo,
Allah, dž.š., u Kur’anu jasno kaže: „Allah vam zapovijeda da emanete povjerene onima kojima pripadaju izvršavate…“ (En-Nisa, 58)
Ovaj ajet nije apstraktna poruka. On je mjera života. Emanet nije samo imetak – emanet je povjerenje, funkcija, uloga, obveza i odgovor na ono što nam je dato u ruke.

A poslanik islama Muhammed, a.s., rekao je: „Svaki od vas je pastir i svaki je odgovoran za svoje stado.“ (Buhari i Muslim)
Ova dva temelja, emanet i odgovornost, danas su posebno važni za nas ovdje, na granici, u Maljevcu, u vremenu kada ulazimo u novu fazu izgradnje i novog funkcioniranja zajednice.

Draga braćo,
mi danas ne gradimo samo zidove. Mi gradimo povjerenje vakifa, sigurnost graditelja, dostojanstvo džamije i ugled zajednice. To traži viši nivo odgovornosti nego ranije.

Odgovornost:
– prema vakifima koji su dali od srca i koji s pravom očekuju red, transparentnost i poštovanje,
– prema graditeljima i majstorima, da se zna tko radi, kako radi i pod kojim uvjetima,
– prema propisima, procedurama i zakonima, jer red nije suprotan vjeri – red je njen dio,
– prema odgovornim osobama, funkcijama i hijerarhiji, jer islam ne priznaje kaos, nego jasnoću.

Ashabi Allahovog poslanika Muhameda, a.s., ovo su duboko razumjeli. Veliki halifa Omer ibn el-Hattab, r.a., govorio je: „Teže mi je nositi emanet nego mač.“ Jer je znao da vlast, funkcija i odgovornost nisu čast, nego teret.

Kada je poslanik Muhamed, a.s., povjeravao zadatke, nije pitao tko je najglasniji, nego tko je najsposobniji i najpouzdaniji. Nije davao emanet onome tko ga traži, nego onome tko ga može nositi.

Poštovana braćo,
i mi danas moramo postaviti istu mjeru. Više ne možemo funkcionirati samo na dobroj namjeri. Dobra namjera mora imati red, strukturu i odgovornost. Jer kako projekt raste, raste i odgovornost pred Allahom i pred ljudima.

Na granici, gdje nas svi gledaju, džamija ne smije biti samo lijepa građevina – ona mora biti ogledalo našeg ponašanja. U nama treba da se zrcali džamija: redom, smirenošću, poštovanjem i odgovornošću.

Svaki propust, svaka nejasnoća, svako „nije bitno“ – postaje poruka. A svaka ispravna procedura, poštovanje dogovora i uloga – postaje svjedočanstvo vjere.

Cijenjena braćo,
odgovornost ne nose samo oni koji su na čelu, nego i oni koji stoje iza. Džemat nije skup promatrača, nego zajednica svjesnih sljedbenika. U vremenu poslanika Muhameda, a.s., ashabi nisu čekali da ih se stalno poziva, nego su prepoznavali potrebu i reagirali. Kada se gradila džamija u Medini, nitko nije rekao: „To je posao Poslanika“ – svi su nosili, pomagali i pazili da ne budu teret, nego oslonac.

Ashabi su znali da poslušnost nije slijepa, ali da je red nužan. Kada bi poslanik Muhamed, a.s., odredio odgovornu osobu, džemat je poštovao tu odluku, čak i ako se osobno ne bi svi slagali. Znali su da se zajednica ne čuva raspravama, nego odgovornim ponašanjem.

Sjetimo se i primjera bitke na Uhudu. Nekoliko ashaba napustilo je svoju poziciju misleći da je opasnost prošla. Taj trenutak neodgovornosti imao je posljedice za cijelu zajednicu. Time nas historija uči da neodgovornost pojedinca može opteretiti cijeli džemat.

I danas je isto. Džematlija koji poštuje dogovor, proceduru i odgovorne ljude – čuva zajednicu. Onaj koji radi po svom nahođenju, mimo reda i bez koordinacije – slabi ono što se mukotrpno gradi. Odgovornost džematlije nije da sve zna, nego da zna gdje je njegovo mjesto i kako može pomoći bez da naruši red.

Zato odgovoran džematlija pita prije nego što djeluje, podržava prije nego što kritizira i čuva zajednicu i kada ga nitko ne gleda. Takvi ljudi su kroz povijest nosili islam – ne galamom, nego postojanošću i povjerenjem.

Zato je danas naša poruka jasna:
Ulazimo u novu fazu – fazu zrelosti.
Fazu u kojoj se vjera pokazuje kroz odgovorno funkcioniranje, a zajednica kroz ozbiljnost.

Allahu naš, učini nas od onih koji emanet nose čestito, koji poštuju povjerenje, koji znaju granice i odgovornosti. Blagoslovi naše vakife, naše radnike, naše volontere i sve koji ovaj projekt nose iskreno. Sačuvaj nas od nemara, neodgovornosti i samovolje. Učini da ono što gradimo bude svjedok za nas, a ne protiv nas.
Amin!