ENIGMA ZVANA MALJEVAC
Postoje mjesta koja se samo vide. A postoje i ona koja se osjećaju. Maljevac je jedno od tih mjesta koja se ne daju objasniti samo riječima. Tko ga posmatra sa strane, vidi malu točku na karti, džamiju u izgradnji, kolonu vozila, nekoliko volontera i jednu skromnu zajednicu. Ali tko ga poznaje iznutra, vidi enigmu. Vidi snagu koja se ne može racionalno izmjeriti. Vidi odlučnost koja ne staje. Vidi ljude koji ne čekaju da netko drugi nešto započne, nego sami postavljaju temelje, zidove i ciljeve. I zato je Maljevac istovremeno i jednostavan i nedokučiv.
Nije Maljevac misterija zato što je skriven, nego zato što je previše jasan onima koji žele vidjeti, a neshvatljiv onima koji gledaju samo očima. Ovdje se logika svakodnevice lomi o zidove upornosti, a očekivanja se ruše pred činjenicama koje govore same za sebe. Kako objasniti projekt koji raste bez ijednog dugovanja? Kako opisati zajednicu koja sve radi sama, bez gurkanja po uredima, bez zaleđa, bez pritisaka, bez politike? Kako razumjeti volontere koji noću stoje na hladnoći, dijele vodu i osmijeh, bez ikakvog osobnog interesa? Kako pojmiti da se usred granice dvije države rađa djelo koje je i duhovno i društveno i simbolički veće od mnogih institucija koje imaju neuporedivo više resursa? Maljevac ne prkosi nikome, ali prkosi svim pesimizmima, svim pretpostavkama i svim okvirima koji ograničavaju ljudsku volju i vjeru. To je ono što zbunjuje: jednostavnost našeg puta i snaga naših koraka. Ovdje se ne čeka čudo – nego se čudo gradi.
- Zanimljivost koja privlači i zbunjuje
Maljevac je zanimljiv onima koji ga ne poznaju, jer se u njemu događa nešto što je danas postalo rijetkost: zajednica koja zna što hoće i koja to radi bez velikih riječi, bez pompe i bez očekivanja da će netko treći ispraviti njihovu sudbinu. Ljudi se pitaju: “Kako je moguće da ovako mali džemat radi ovako velike stvari?” A odgovor je jednostavan: zato što veliki projekti ne nastaju iz velikog broja ljudi, nego iz velike jasnoće cilja. - Hrabrost i polet – energija koja nosi sve
Izgradnja Islamskog centra u Maljevcu nije samo građevinski proces. To je priča o hrabrosti jedne zajednice da se uspravi, da se vidi i da se ne boji biti ono što jeste. Ovdje nitko ne skriva svoju vjeru, svoje ime, svoje porijeklo, svoje potrebe. Ovdje se javno, ponosno i odgovorno radi ono što se vjeruje da je dobro. I ta otvorenost, bez straha i bez kompleksa, mnogima je fascinantna, a nekima neshvatljiva. - Vidljivost koja nije slučajna
Maljevac nije skriven u brdima. Maljevac je na državnoj cesti. Na granici dviju država. Na mjestu gdje vidljivost nije opcija nego činjenica. Tisuće ljudi svakodnevno prolaze pored gradilišta. Vide napredak, vide volontere, vide štand, vide osmijehe, vide vodu koju dijelimo, vide transparentnost projekta. Neki pruže ruku i doniraju. Neki se zadive. A neki ostanu zbunjeni jer nisu navikli da dobro može biti toliko jednostavno i toliko prisutno. - Upornost koja ruši sve sumnje
Ovaj projekt traje godinama, iz dana u dan, bez pauze, bez gubitka daha. Ne zaustavlja ga ni snijeg, ni kiša, ni vrućina, ni kolona, ni umor. To je kontinuitet koji ne poznaje izgovore. Tko ne razumije zašto je ovaj Islamski centar u Maljevcu važan, neće razumjeti ni našu ustrajnost. A tko razumije, taj zna da se ovdje ne gradi samo zgrada, nego sigurnost, identitet, budućnost i dostojanstvo jedne zajednice. - Volonteri – glas koji se čuje djelima, ne riječima
Najveća enigma Maljevca nisu zidovi, ni kupole, ni minaret. Najveća enigma su ljudi. Volonteri koji stoje na cesti u hladnoj noći. Ljudi koji dijele vodu i osmijeh bez ijednog eura nadoknade. Mladi i stari koji dolaze jer osjećaju da je ovo njihov dug – prema vjeri, prema zajednici, prema budućim generacijama. To su glasovi koji se ne čuju preko mikrofona, nego preko djela. Takve ljude ne možeš objasniti, možeš ih samo poštovati. - Napredak koji se vidi, rezultat koji se mjeri srcem
Dovoljno je pogledati današnje stanje gradilišta. Zidovi su ustali. Kupole oblikovane. Prozori postavljeni. Minaret raste. Nešto što se nekad činilo “nemogućim”, sada stoji kao vidljivi dokaz da se vjera i rad međusobno ne poništavaju, nego nadopunjuju. Za neke je ovo čudo. Za nas – ovo je plod rada. Za neke je ovo tajna. Za nas – ovo je logičan slijed ustrajnosti. - Nismo muhtač nikome – i to je ono što zbunjuje mnoge
Džemat Maljevac nije projekt koji ovisi o grantovima, proračunima, velikim donatorima, strankama ili institucijama. Mi smo slobodni jer smo sami. Mi smo snažni jer smo složni. Mi smo mirni jer znamo da nikome nismo na teretu. To je ono što mnogima postaje enigma: Kako uspijevaš kad ne tražiš ništa? Kako napreduješ kad ne trčiš pred tuđa vrata? Kako stojiš stabilno, a nemaš “velike igrače” iza sebe? Odgovor je jednostavan: imamo Boga, imamo jedni druge i imamo čistu namjeru. - Šutnja koja govori glasnije od galame
Maljevac nije projekt koji se nameće, on se dokazuje. Dok drugi raspravljaju, analiziraju, traže izgovore i opravdanja, Maljevac radi. Šutnja naših volontera glasnija je od bilo kakve kampanje: njihove ruke, njihovi koraci, njihova žrtva govore sve ono što ne stane u rečenice. To je enigma: kako jedna mala zajednica postiže ono što bi veliki projekti jedva dogurali do pola? Odgovor je jednostavan – iskren nijet, čiste ruke i srce bez kalkulacija. - Maljevac kao ogledalo (i poruka) drugima
Ovaj projekt nije samo lokalna priča, on postaje kriterij, ogledalo i mjera. Pokazuje da muslimani, kada su složni i kada ne očekuju tuđe ruke, mogu biti primjer organizacije, transparentnosti, urednosti i čestitosti. Neki se pitaju otkud nam snaga, kako izdržavamo tempo, tko nas to „gura“. Istina je da nas ne gura nitko – nosimo sami, ali nas nose dove dobrih ljudi. Zato Maljevac nije samo gradilište; on je poruka – da dobro može rasti tamo gdje mu se najmanje nada. - Završna misao: ono što se ne može izmjeriti
Mnogo toga što činimo može se fotografirati, snimiti, prebrojati, izmjeriti… Ali ono najvažnije ne može: toplina u rukama volontera, iskra ponosa u očima prolaznika; osmijeh onoga koji prvi put vidi džamiju na granici; dova onoga koji samo na trenutak zastane pa kaže: „Allah vam dao bereket.“
To je Maljevac. To je njegova enigmatika. S jedne strane – konkretan beton, projekt, dozvole, faze radova. A s druge – nešto neuhvatljivo, toplo, snažno i čisto. Nešto što se ne može objasniti, ali se može osjetiti.
Zaključak: Enigma koja traje – i koja će tek zablistati
Maljevac je za neke enigma, ali za nas je ogledalo. Ogledalo naše vjere, upornosti, ponosa i zajedništva. Nije ovo običan projekt. Ovo je dokaz da mala zajednica može napraviti velike stvari kad zna tko je, gdje stoji i što joj je činiti. Jer Maljevac nije nastao iz slučaja, nego iz potrebe. Nije izgrađen na obećanjima, nego na djelima. Ovdje se ne priča mnogo – ovdje se (g)radi. Ovdje se ne čeka pomoć sa strane – ovdje se ljudi sami organiziraju. Ovdje volonteri ne nose samo kutije i vodu – oni nose duh ovog mjesta. Svaki dan, svaka faza, svaki korak naprijed pokazuje da snaga zajednice ne ovisi o veličini nego o srcu. A srce Maljevca kuca glasno, uspravno i čisto. I zato sve što ovdje gradimo dobija svoju posebnu dimenziju – duhovnu, društvenu i simboličku.
A ipak, ono najvažnije ostaje jasno kao dan:
Maljevac nije slučajnost, nego odluka. Nije zagonetka, nego dokaz da se čuda događaju kad ljudi stoje iza istih vrijednosti. Ovdje se ne gradi samo džamija – ovdje se gradi model opstanka, putokaz zajednicama koje su izgubile vjeru u vlastitu snagu. Ovdje smo pokazali da se može i kad drugi kažu da je nemoguće, da je moguće i bez moćnih leđa, bez buke, bez politike, bez pritisaka. Maljevac je lekcija koja kaže: kad imaš srce, znanje i kontinuitet, onda se i najteži teret pretvara u blagoslov, a i najveća enigma postaje jasna onome tko gleda srcem.
Na kraju, možda i ne trebamo objašnjavati sve. Neka nešto ostane tajna. Neka nešto ostane čudo. Neka nešto ostane enigma.
A mi ćemo, kao i dosad, nastaviti raditi, graditi, ustrajati i zahvaljivati. Jer Maljevac je mjesto gdje se enigme pretvaraju u djela, a djela u ponos.
