Druga trećina je magfiret

– vrijeme istigfara, povratka i pokajanja pred Uzvišenim, magfiret kao nova stranica života vjernika

Innehu min Sulejmane ve innehu
Ono je od Sulejmana i ono glasi
Bismillahir-Rahmanir-Rahim
U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog

Prva trećina ramazana prošla je u znaku rahmeta – Božje milosti. Ona je poput kiše koja omekša zemlju i pripremi je za novi život. Ali ramazan ne završava na milosti. On ide dalje, dublje, bliže čovjekovoj nutrini.

Sada smo ušli u drugu trećinu – vrijeme magfireta, vrijeme oprosta. Imamo hadis u kojem poslanik Muhammed, a.s., često navodi magfiret u kontekstu druge trećine ramazana i on glasi: „Prva trećina ramazana je milost (rahmet), druga je oprost (magfiret), a treća je oslobađanje od Vatre.“ Ovaj hadis je u kontekstu podsticanja na ibadet u ramazanu i koristi se u tumačenjima njegovih duhovnih dimenzija.

Magfiret – put povratka, pokajanja i oprosta
Ako je prva trećina otvorila vrata Allahove milosti, druga nas poziva da prođemo kroz ta vrata s iskrenim pokajanjem. Magfiret nije samo riječ za oprost. U arapskom jeziku ona znači i “pokrivanje” – da Uzvišeni pokrije čovjekove slabosti, sakrije njegove grijehe i zaštiti ga od posljedica njegovih pogrešaka. Drugim riječima, magfiret je trenutak kada Allah uz oprost štiti čovjeka od vlastite prošlosti. Primjer magfireta vidimo u trenutku kada čovjek iskreno prizna svoju pogrešku i odluči promijeniti smjer svoga života. Koliko je ljudi koji su se nakon iskrene dove i pokajanja vratili namazu, popravili odnose u obitelji ili pružili ruku onome s kim su godinama bili u svađi. Magfiret tada postaje stvarnost. Allah pokrije ono što je bilo i otvori čovjeku prostor da započne novu stranicu svoga života.

A svi mi imamo prošlost. Nema čovjeka bez pogreške, niti života bez trenutaka slabosti. Zato je druga trećina ramazana možda i najrealniji dio ovog mubarek mjeseca. Ona nas podsjeća da je vjera put povratka. Ramazan nije samo vrijeme posta tijela. Ramazan je vrijeme povratka srca. U ovim danima često učimo riječi istigfara – traženja oprosta. One nisu samo dova izgovorena usnama. One su priznanje da čovjek nije savršen, ali i nada da Allahova milost nadilazi svaku ljudsku slabost. Istigfar je trenutak u kojem čovjek stane pred Boga bez izgovora i bez opravdanja. U njemu se spajaju skrušenost i nada – svijest o vlastitoj slabosti i uvjerenje u Božju dobrotu. Kada čovjek često traži oprost, srce postaje lakše, a savjest smirenija. Upravo zato druga trećina ramazana poziva da se češće vraćamo istigfaru, jer on otvara put promjene i novog početka.

Kur’anski temelj nade
Kur’an nas podsjeća: „Reci: O robovi Moji koji ste se prema sebi ogriješili, ne gubite nadu u Allahovu milost! Allah će sigurno sve grijehe oprostiti; On doista mnogo prašta i On je milostiv.” (Ez-Zumer, 53.) Ovaj ajet se često naziva i „ajet nade” jer snažno govori o Allahovoj milosti i mogućnosti oprosta. To je srž druge trećine ramazana. Magfiret nas uči jednoj važnoj stvari: nije problem što čovjek pogriješi. Problem je ako zaboravi da se može vratiti. Zato su ovi dani poziv na tiho preispitivanje. Na razgovor s vlastitom savješću. Na iskrenu dovu koja ne treba svjedoke osim Boga. Možda je upravo u tome najveća ljepota ramazana: što čovjeku daje priliku da svaki put počne iznova. Primjeri toga nalaze se u svakodnevnom životu. Kada čovjek prizna svoju pogrešku i zatraži oprost od roditelja, supružnika ili prijatelja, on već pravi prvi korak prema magfiretu. Kada netko odluči napustiti lošu naviku, vratiti dug ili pomiriti se s onim s kim je bio u svađi, tada se otvara nova stranica života. Mubarek ramazan upravo potiče takve odluke, jer podsjeća da nijedna promjena nije nemoguća. U tim malim, ali iskrenim koracima vidi se kako se Allahova milost pretače u ljudski život i odnose među ljudima.

Poslanikove riječi upućuju na oprost
Jedan od najpoznatijih hadisa Muhammeda, a.s., koji govori o oprostu (magfiretu) u ramazanu glasi: „Tko posti ramazan vjerujući i nadajući se nagradi od Allaha, bit će mu oprošteni (magfiret) prethodni grijesi.“ (Buharija i Muslim) To znači da ramazan nije samo mjesec suzdržavanja, nego mjesec promjene. Kada čovjek posti i istovremeno čuva svoj jezik od ružne riječi, tada se u njemu događa stvarna promjena. Kada postač oprosti onome tko ga je povrijedio ili odluči pomiriti se s rodbinom s kojom je bio u udaljenosti, tada post dobiva svoju puninu. Ima i onih koji upravo u ramazanu prvi put redovno ustanu na sabah, vrate se Kur’anu ili odluče napustiti loše društvo i navike. U tim konkretnim odlukama vidi se kako post postaje put oprosta i novi početak života.

Upravo zato su dani druge trećine mubarek mjeseca ramazana dragocjeni. Oni nas uče da zastanemo i pogledamo vlastiti život bez uljepšavanja. Čovjek tada preispituje svoje riječi, svoje postupke i odnose koje nosi sa sobom. Mnogi u ovim danima odluče popraviti ono što su dugo odgađali – pomiriti se s rodbinom, vratiti dug, izgovoriti riječ oprosta ili čak i zahvalnosti. Drugi pronađu snagu da se vrate namazu, Kur’anu ili da u tišini noći zamole Allaha za oprost. U takvim trenucima čovjek osjeti da vjera nije samo znanje, nego put promjene. Druga trećina ramazana podsjeća nas da je povratak uvijek moguć onome tko iskreno zakuca na vrata Božje milosti.

I dok polako prolazimo kroz ovu drugu trećinu ramazana, dobro je zapamtiti jednu jednostavnu istinu:
Milost je vrata.
Oprost je put.
A spas je cilj.
Ramazan nas vodi upravo tim redoslijedom.

Druga trećina ramazana podsjeća nas da je vjera put povratka: kroz iskreno pokajanje, istigfar i Božji oprost čovjek zatvara poglavlje svoje prošlosti i otvara novu stranicu života u kojoj srce postaje lakše, a nada jača.