41 mjesec, 178 petaka, četiri ljeta i četiri zime – brojke koje ne mjere samo gradnju nego i put koji smo zajedno prošli

Prvoga svibnja 2023. položen je kamen temeljac za Islamski centar u Maljevcu. Danas, 1. listopada 2026., možemo zaokružiti jednu lijepu brojku: 1.250 dana gradnje. Iza nje su tri godine i pet mjeseci, odnosno 41 mjesec, 178 punih tjedana i 178 petaka. Ali brojke postaju zanimljive tek kada se iza njih pokušaju vidjeti ljudi, događaji i sve ono što je stalo u tih 1.250 dana.

1.250 puta svanulo je nad istim gradilištem

Na 137 metara nadmorske visine, svega stotinjak metara od državne granice, već 1.250 dana raste Islamski centar u Maljevcu. Za to vrijeme izmijenila su se četiri proljeća, četiri ljeta, četiri jeseni i četiri zime. Radilo se po ljetnoj žegi, ali i kada je Maljevac bio pod snijegom, mrazom, kišom i maglom. Klima ovoga kraja ne štedi graditelje: zime su hladne i snježne, ljeta znaju prijeći 30 stupnjeva, a kiša nije rijedak gost. Bilo je dana kada su se ruke smrzavale i dana kada se tražio komadić hlada. Pa ipak, gradilište nije stalo s promjenom godišnjeg doba. U tih 1.250 jutara iz zemlje je izrastao objekt koji danas mijenja vizuru Maljevca. Od temelja i prvih zidova do velikih staklenih površina, kupola, munare, keramike, instalacija, krova, limarije i uređenja prostora oko objekta. Ono što je u svibnju 2023. trebalo zamišljati gledajući nacrt, danas se može obići, dotaknuti i fotografirati.

178 petaka

Možda mi je od svih brojki upravo ova najdraža. Od početka gradnje do ovoga trenutka prošlo je 178 petaka. Petak po petak. Džuma po džuma. Tjedan po tjedan. Neki od tih petaka bili su radni. Neki kišni. Neki ljetni, s kolonama automobila pred granicom. Nekima smo dočekivali goste, nekima vakife, nekima radnike i volontere. Bilo je petaka kada smo se radovali novom završenom poslu, ali i onih kada smo ispraćali ljude koji su pomagali ovu gradnju, a njezin završetak neće dočekati. Zbog toga 178 nije samo broj petaka. To je 178 tjedana u kojima ova priča nije prekinuta.

Dok gradimo, pokraj nas prolazi svijet

Islamski centar ne gradi se na tihom i skrivenom mjestu. Gradi se na granici. Samo tijekom 2025. godine preko graničnog prijelaza Maljevac – Velika Kladuša evidentirano je 1.906.365 putnika. To je prosječno oko 5.223 čovjeka svakoga dana. Ako bismo samo taj prosjek, radi slike razmjera, prenijeli na naših 1.250 dana, dobili bismo više od 6,5 milijuna prolazaka putnika. Milijuni ljudi prolazili su ovom cestom dok je nekoliko metara dalje rasla džamija.
Netko ju je gledao iz kolone. Netko je prvi put zastao. Netko pitao što gradimo. Netko ostavio pet, deset ili sto eura. Netko je donio vodu. Netko se vratio drugi put. Netko fotografirao kupolu. Netko je samo spustio prozor automobila, nazvao selam i nastavio put. Možda nikada nećemo znati koliko je ljudi u tih 1.250 dana barem jednom pogledalo prema našem gradilištu.

41 mjesec – i jedna lijepa poveznica

Do 1. listopada prošao je 41 mjesec gradnje. Broj je to kojem ne treba pripisivati nikakvu skrivenu poruku, ali dopušteno je primijetiti jednu lijepu podudarnost. Četrdeset i prva kur’anska sura je Fussilet, a u njezinu 33. ajetu nalazi se pitanje: „A tko govori ljepše od onoga koji poziva Allahu, koji dobra djela čini…“ Možda tih naših 41 mjesec ne može dobiti ljepši podsjetnik. Jer džamija se ne gradi samo da bi bila velika građevina. Gradi se da bi se u njoj Allah spominjao, Kur’an učio, djeca odgajala, ljudi susretali i dobro činilo. Broj 41 ovdje nije dokaz ničega. Ali ajet jest dobar podsjetnik zašto smo izdržali 41 mjesec.

Brojke koje nemaju svoju statistiku

Možemo izbrojiti dane. Možemo izbrojiti mjesece i petke. Možemo zbrojiti novac, kubike betona, tone željeza, kvadrate kamena, keramike i stakla. Ali neke od najvažnijih brojki nikada nećemo imati.
Koliko je sati poklonjeno ovom projektu?
Koliko kilometara su ljudi prevalili da bi došli pomoći?
Koliko je ruku prošlo kroz gradilište?
Koliko je kahva skuhano volonterima?
Koliko je ljudi zastalo uz cestu?
Koliko je razgovora vođeno?
Koliko je puta izgovoreno: „Hoćemo, ako Bog da.“
Koliko je dova upućeno za ovu džamiju?
I koliko je ljudi odvojilo nešto od svoga imetka, a da njihova imena možda nikada neće biti javno spomenuta?
Za takve stvari ne postoji građevinski dnevnik.

Od kamena temeljca do velike kupole

Prvoga dana imali smo kamen temeljac, projekt i veliku nadu. Nakon 1.250 dana, pred nama stoji građevina s kupolama i munarom koja se vidi izdaleka. Iza nas su temelji, zidovi, ploče, krovovi, prozori, instalacije, keramika, limarski radovi i bezbroj manjih poslova koje završena građevina jednoga dana više neće pokazivati. Ali možda je najveća promjena ona koja se ne može fotografirati. Prije 1.250 dana govorili smo: „Ovdje ćemo graditi Islamski centar.“ Danas više ne moramo objašnjavati gdje će biti. On je tu. Još nije završen. Pred nama je mnogo posla, novih troškova, radnih dana i iskušenja. Ali nakon 1.250 dana više nije pitanje može li jedna mala zajednica podignuti ovakav centar. Odgovor već stoji pred nama.

1.250 dana – a priča još traje

Možda će jednoga dana, kada sve bude završeno, ove brojke izgledati malene. Djeca koja danas prolaze gradilištem tada će biti odrasli ljudi. Skele će nestati. Strojevi će otići. Zemlja će biti poravnata. Na mjestima današnjih rovova bit će uređeni prilazi. Netko tko tada uđe u Islamski centar neće znati kakvo je vrijeme bilo 327., 614. ili 1.103. dana njegove gradnje. Neće znati tko je toga jutra držao lopatu, tko vozio stroj, tko donio ručak, tko dežurao uz cestu, a tko uplatio prilog. Ali će koristiti ono što je nastalo iz svih tih dana. I to je najljepša računica cijele priče: 1.250 dana mi gradimo Islamski centar. A ono što gradimo, ako Bog da, služit će ljudima mnogo duže nego što će trajati naši životi.